Poale-n brâu su rumunske pite od kiselog testa povezane sa istorijskom moldavskom oblašću na severoistoku zemlje. Ime jela ostaje na rumunskom, a kratak opis govori da je reč o moldavskim pitama sa slatkim sirom. Kvadrat testa obavija nadev tako što se uglovi podignu ka sredini i spoje u oblik nalik koverti. U rumunskim izvorima beleže se i slane i slatke verzije; ovaj recept prati slatku kućnu varijantu sa svežim kravljim sirom i suvim grožđem po želji, bez tvrdnje da je ona jedina. Oblik je važan: dobro zatvoreni spojevi zadržavaju mekani nadev dok testo narasta i peče se.
Testo je obogaćeno mlekom, žumancima, šećerom i puterom. Treba da bude meko i elastično, a ne tvrdo. Mleko zagrejte tek toliko da bude mlako; prevruća tečnost može da oslabi kvasac. Kratko čekanje da se kvasac zapeni pokazuje da je aktivan pre nego što ga sjedinite sa brašnom. Puter dodajte postepeno, pošto se ostali sastojci već povežu. Tako se ravnomerno umeša i ne ostavlja masne tragove u testu.
Ostavite testo da naraste dok se vidno ne udvostruči, umesto da se oslonite samo na sat. U hladnijoj kuhinji prvo dizanje može potrajati duže, a u toplijoj kraće. Pokrijte činiju i sklonite je od promaje i direktne toplote. Testo je spremno kada deluje naduveno i vazdušasto, a udubljenje od blagog pritiska prsta polako se vraća. Dovoljno prvo dizanje daje pitama meku i rastresitu sredinu. Kada testo razvlačite u kvadrate, radite nežno da ne istisnete sav vazduh koji se stvorio tokom narastanja. Ujednačena debljina pomaže da se tanke ivice ne presuše pre nego što se sredina potpuno ispeče.
Za nadev izaberite blag, svež kravlji sir, vlažan ali ne vodenast. Rumunski naziv brânză de vaci može pomoći pri traženju sličnog mladog sira, ali proizvodi koji se tako nazivaju nisu svuda isti. Ako se oko sira skuplja tečnost, kratko ga ocedite pre mešanja. Nadev treba da zadrži oblik na kašici; višak vlage može da iscuri kroz spojeve i ovlaži donju stranu testa.
Sir se meša sa jednim celim jajetom, šećerom i vanilom, a suvo grožđe je opciono. Šećer je podeljen između testa i nadeva, zato odmerite obe količine pre početka: 60 g ide u testo, a 100 g u fil. Nadev treba da bude mekan, ali dovoljno gust da ostane na sredini kvadrata. Nemojte dodavati brašno ili drugi zgušnjivač da biste popravili previše vlažan sir; najpre ga ocedite.
Podelite naraslo testo na 12 jednakih komada da bi se pite pekle približno istom brzinom. Svaki komad razvucite u kvadrat, stavite punu kašiku nadeva na sredinu, pa podignite sva četiri ugla i čvrsto ih spojite. Tako nastaje prepoznatljiv oblik koverte. Poređajte pite spojem nagore i ostavite razmak između njih, jer će ponovo narasti tokom drugog dizanja i pečenja. Ako nadev dodirne ivicu, obrišite ga pre zatvaranja testa.
Drugo, kraće dizanje opušta oblikovano testo i pomaže mu da naraste pre pečenja. Premažite samo tankim slojem jajeta, bez zadržavanja tečnosti u sredini gde se uglovi spajaju. Pecite na 180 °C dok vrhovi ne porumene, obično 18–22 minuta, a testo oko sira ne bude pečeno. Pošto fil sadrži jaje, kuhinjskim termometrom proverite sredinu jedne pite: mora da dostigne najmanje 71 °C. Ako površina prebrzo tamni, labavo prekrijte pleh folijom i nastavite pečenje.
Ostavite pite da se hlade na rešetki 10 minuta, pa ih pospite šećerom u prahu. Najlepše su dok su još tople, kada je testo meko, a nadev se dovoljno stegao da zadrži oblik. Ostatke stavite u zatvorenu posudu i ohladite u roku od 2 sata; čuvajte ih na temperaturi do 4 °C i potrošite za 3–4 dana. Podgrevajte samo količinu koju ćete pojesti, dok sredina ne dostigne 74 °C. Sirni fil je kvarljiv, zato pite ne ostavljajte dugo na sobnoj temperaturi.