Encocado de cangrejo azul vezuje se za Sálimu, priobalnu parohiju u opštini Muisne, u Esmeraldasu. To je regionalni primer šire porodice jela iz Esmeraldasa koja kombinuju kokosovo mleko s lokalnim morskim plodovima. Lokalna turistička stranica posvećuje recept plavom raku i povezuje ga s godišnjim gastronomskim festivalom plavog raka u oktobru. Dokazi potvrđuju značaj u Sálimi i okolini; ne označavaju ga kao zvanično nacionalno jelo Ekvadora. Zato je naziv sačuvan na španskom, uz geografsko objašnjenje.
Plavi rak u receptu je Cardisoma crassum, vrsta različita od crvenog mangrovskog raka. Istraživanje ekvadorske kuhinje opisuje plavi oklop i rasprostranjenost ove vrste u severnom Esmeraldasu; lokalni sagovornici njegov ukus opisuju kao nešto slađi i navode ga kao pogodan za encocado. To objašnjava zašto se ime ne svodi na generički „rak u kokosu“. U receptu se ne tvrdi da je vrsta endemska samo za Sálimu, niti se regionalna praksa širi na čitavu zemlju.
Lokalni sastav počinje jednom sartom raka, velikim kokosom i pet zrelih platana. Dodaju se crveni luk, paprika, beli luk, beli deo mladog luka, čijangua, kumin i so. Količina rakova nije određena: sarta je lokalni snop, ali izvor ne navodi broj ni težinu, pa prinos ne može pošteno da se iskaže brojem porcija. Platani ostaju celi. Ako nisu potpuno zreli i meki, lokalni postupak savetuje blago udaranje tučkom, a ne sečenje na komade.
Najvažniji postupak je odvojeno ceđenje kokosovog mleka. Sálima navodi jednu čašu vode za prvo ceđenje, koje daje bogatije mleko, i tri čaše za drugo. Univerzitetski pregled jela iz Esmeraldasa takođe opisuje ponovno mešanje pulpe s toplom vodom radi drugog mleka. Ovde je čaša standardizovana na 240 ml: 240 ml za prvi i 720 ml za drugi postupak. To je praktična mera, jer izvor ne definiše zapreminu čaše, a količina dobijenog mleka zavisi i od kokosa.
Drugo kokosovo mleko prvo ulazi u lonac sa rakovima, refritom i celim platanama. Refrito čine crveni luk, paprika, mladi luk, beli luk i kumin. Lokalni spisak ne navodi ulje, iako se povrće priprema kao refrito; recept zato koristi 30 ml neutralnog ulja kao jasno označenu uredničku početnu meru. Izvor takođe ne precizira boju paprika ni veličinu glavica, pa se te pojedinosti ne predstavljaju kao lokalna pravila. So ostaje po ukusu.
Kada meso raka postane čvrsto, biserno i neprozirno, a platani omekšaju, umešavaju se prvo kokosovo mleko i listovi čijangue. Sálima izričito kaže da se završnih deset minuta kuva bez poklopca: poklapanje može da razdvoji ili razvodni kokosov sos. Veličina raka i zrelost plantana menjaju trajanje kuvanja, pa su ukupni minuti recepta praktična procena, a ne dato vreme izvorne stranice. Važno je sačuvati redosled dva mleka, jer se bogatije prvo mleko dodaje tek na kraju.
Čijangua je aromatična biljka koju izvori na drugim mestima nazivaju culantro ili recao; ne treba je mešati sa korijanderom, iako se nazivi ponekad prevode slično. Četiri lista dodaju se u završnoj fazi. Encocado se služi topao, uz običan beli pirinač sa strane. Pirinač upija kokosov sos, dok celi platani i rak ostaju jasno prepoznatljivi u loncu. Količina pirinča nije navedena na lokalnoj stranici, pa se ne izmišlja tačna mera za prilog.
Birajte rakove iz legalnog ulova i proverite aktuelna pravila za konkretnu vrstu pre kupovine ili ulova. Sezone zabrane menjaju se po vrsti i godini; datumi iz ranijih obaveštenja nisu trajni kalendar. Žive rakove držite rashlađene do pripreme i rukujte njima odvojeno od gotove hrane. Ostatke brzo prebacite u plitke poklopljene posude i stavite u frižider u roku od dva sata; upotrebite ih u roku od tri do četiri dana. Podgrejte sos i rakove do 74 °C, a pirinač čuvajte odvojeno.