Gallinas de Pinllo je regionalno jelo od pečene kokoške povezano sa San Bartolomeom de Pinljo, parohijom u Ambatu, u pokrajini Tungurahua. Naziv se odnosi na lokalnu tradiciju i mesto, a ne na jedan recept koji se kuva u celoj zemlji. Opštinski i turistički izvori opisuju kokoške pečene na drvetu ili ćumuru, uz krompir i sos od kikirikija. Ti zapisi potvrđuju lokalni značaj jela, ali ne uspostavljaju jedinstveni zvanični nacionalni recept Ekvadora. Zato je ovde jasno navedeno da je reč o regionalnoj pripremi iz Pinlja.
Najprepoznatljiviji deo jela je cela kokoška koja se dugo marinira, a zatim peče dok koža ne porumeni, a meso ne postane bezbedno pečeno. Objavljeni lokalni opis navodi luk, beli luk, celer, senf, kumin, so i sok od pomorandže ili limuna, uz dugu marinadu. Dostupni izvori ne daju pouzdane gramaže za sve sastojke niti jednu jedinstvenu formulu. Mere u ovom receptu zato su urednička standardizacija za kućnu kuhinju, a ne tvrdnja da svaka porodica u Pinlju koristi iste odnose.
Ovaj recept koristi jednu kokošku tešku oko 2,2 kg, dovoljno veliku za osam porcija kada se posluži uz priloge. Ako u prodavnici nema kokoške criolla, može poslužiti cela kokoška slične težine. Obična kokoška je često mlađa, blažeg ukusa i može se ispeći ranije, pa vreme treba proceniti termometrom. Za marinadu se luk, beli luk, celer, sok od pomorandže, senf i začini blendaju u glatku smesu. Ona se utrljava po koži i unutrašnjosti kokoške kako bi svaki deo bio začinjen.
Duga marinada je deo lokalnog opisa pripreme, ali sirova živina mora sve vreme da ostane rashlađena. Kokošku držite poklopljenu u frižideru punih 24 sata, na polici ispod hrane koja se jede bez kuvanja. Nemojte je ostavljati na sobnoj temperaturi niti ispirati pod mlazom vode.
Pošto je marinada dodirivala sirovu živinu, bacite je nakon vađenja kokoške. Za sos se kuva zasebna, čista smesa.
U Pinlju se tradicionalno peče na drvetu ili ćumuru, što jelu daje dimljenu aromu i vezu sa lokalnim ugostiteljskim i porodičnim praksama. Kućna rerna pruža lakši i ujednačeniji način pripreme, ali ne može potpuno da ponovi taj ukus. Kokošku postavite na rešetku iznad pleha i pecite na 180 °C. Vreme od oko dva sata služi samo kao orijentacija: oblik i početna temperatura ptice, kao i tačnost rerne, utiču na rezultat. Boja kože i bistri sokovi ne potvrđuju bezbednost.
Najpouzdanija provera je kuhinjski termometar. Izmerite temperaturu u najdebljem delu grudi, u unutrašnjem delu butine i u unutrašnjem delu krila, svaki put dalje od kosti. Svako od ta tri mesta mora da dostigne najmanje 74 °C. Ako termometar pokaže manje, nastavite pečenje i ponovite merenje čistom sondom. Nakon pečenja ostavite kokošku da odmori 15 minuta na čistoj dasci, pa je isecite. Vreme pečenja uključuje ovaj odmor u prikazanih 2 h 15 min aktivnog rasporeda kuvanja.
Kuvani krompir i sos od kikirikija čine jednostavne priloge uz meso. Sitniji krompir kuvajte dok nož lako ne prolazi kroz najveći komad, pa ga ocedite i poslužite toplog. Sos se pravi od fino samlevenog pečenog kikirikija, mleka, malo vode, luka, belog luka, kumina i ulja sa ahijoteom. Lokalni izvori potvrđuju prisustvo sosa od kikirikija uz jelo, ali recept za sos ovde je kućna standardizacija, a ne jedina tradicionalna formula. Kikiriki je veliki alergen; sos označite, držite u zasebnoj posudi i služite posebnim priborom.
Raspored zahteva planiranje unapred: priprema traje oko 25 minuta, mariniranje 24 sata, a pečenje i završavanje oko 2 h 15 min. Ukupno proteklo vreme iznosi 26 h 40 min. Krompir i sos mogu da se pripreme dok je kokoška u rerni. Zaostalu hranu stavite u plitke, poklopljene posude i rashladite najkasnije dva sata nakon kuvanja. Čuvajte je u frižideru tri do četiri dana. Kokošku i priloge podgrejte dok ne budu vrući u celoj zapremini; opšte smernice za ostatke preporučuju 74 °C. Ove mere čuvanja odnose se i na kuvano meso i na priloge.
Gallinas de Pinllo tako spaja lokalno prepoznatljiv način pečenja i konkretne kućne korake koji se mogu bezbedno pratiti. Recept čuva regionalni naziv, dugu marinadu i služenje uz krompir i sos od kikirikija, uz jasnu razliku između dokumentovanih običaja i procenjenih količina. Ako imate pristup pečenju na drvetu ili ćumuru, ono će dati drugačiju aromu od rerne; ako koristite rernu, oslonite se na temperaturu mesa, a ne samo na sat. Rezultat je obilno glavno jelo za osam osoba, pogodno za zajednički sto.