Ttukbaegi je korejska zemljana posuda koja služi i za kuvanje i za iznošenje supe na sto dok još vri. Jeonbok-haemul-ttukbaegi spaja abalon (morsko uvo) i druge morske plodove u slanom bujonu sa doenjangom, korejskom pastom od fermentisane soje. Naziv opisuje vrstu jela, a ne jedinstven spisak namirnica: restorani na Jejuu koriste različite plodove iz okolnih voda. Ova kućna verzija okuplja nekoliko takvih sastojaka i daje odmerene količine za dve porcije, uz jasno označene uredničke procene.
Zapis Korejskog portala tradicionalnog znanja, koji prenosi podatke Uprave za ruralni razvoj Koreje, navodi lokalni postupak za haemulttukbaegi sa morskim plodovima, bujonom od inćuna, tofuom, lukom, krizantemskim zeljem, jajetom i začinom od doenjanga. Ne navodi kućne mere, broj porcija ni vreme kuvanja. Turistički vodič Korejske turističke organizacije opisuje jejujski haemul-ttukbaegi kao jelo od morskih plodova kuvanih sa doenjangom i razlikuje varijantu sa abalonima od one sa manjim morskim ušima. Količine i vremenski okvir u ovom receptu zato su urednički određeni, a ne prepisani iz jednog izvornog recepta.
Izaberite sveže morske plodove blagog, čistog mirisa i držite ih rashlađene do pripreme. Ako možete, zamolite prodavca da očisti abalon i raka. U receptu se koristi očišćeno meso manilskih školjki, jer se tako lakše jede; školjke u ljušturi takođe mogu da se koriste ako se prethodno izribaju. Kada se kuvaju u ljušturi, one koje ostanu zatvorene treba baciti. Sirove sastojke pripremajte odvojeno od povrća i gotove hrane, a nož, dasku i sudoperu operite i dezinfikujte nakon rada.
Doenjang, korejska pasta od fermentisane soje, daje bujonu dubinu i slanoću, dok gochugaru, korejske tucane pahuljice čilija, donosi boju i blagu ljutinu. Slanost paste i bujona zavisi od proizvođača, zato se so dodaje tek nakon što se morski plodovi skuvaju. Bistri bujon od inćuna prenosi ukus mora, a da ga ne prekrije. Razmutite pastu sa nekoliko kašika bujona pre nego što je dodate u šerpu; tako će se lakše sjediniti i neće ostati zgrudvana na dnu.
Morski plodovi ulaze u lonac u fazama. Raku i abalonima treba kratak početak, dok se kozice, školjke i lignja kuvaju brže i dodaju se kasnije. Vreme je orijentaciono jer veličina plodova i početna temperatura utiču na kuvanje. Kozice treba da budu neprozirne i čvrste, a školjke u ljušturi da se otvore. Termometrom proverite da najdeblji komad abalona dostigne 63 °C / 145 °F; izgled i ključanje bujona ne zamenjuju tu proveru. Školjke koje ostanu zatvorene bacite.
Tofu, krizantemsko zelje i umućeno jaje završavaju čorbu. Zelje dodajte pri kraju da omekša, ali zadrži boju. Jaje sipajte tankim mlazom u bujon koji lagano vri i sačekajte da se potpuno stegne. Tradicionalni zapis navodi tofu, zelje i jaje kao kasnije dodatke, nakon ključanja morskih plodova i začinjenog bujona. Zemljani ttukbaegi dugo zadržava toplotu; ako ga nemate, kod kuće može da posluži mala teška šerpa sa poklopcem, na podmetaču i uz poštovanje uputstva proizvođača.
U gotovom loncu smenjuju se čvršći zalogaji abalona, mekani tofu i nežniji morski plodovi. Abalon isecite popreko na tanke komade da bi se lakše jeo. Delovi raka mogu da sadrže ljušturu, pa to naglasite za stolom i pazite na sitne komadiće. Pirinač može da se služi odvojeno uz čorbu, ali se ne kuva u njoj i nije uračunat u navedene sastojke. Začin je slan i pun ukusa, pa prilog može ostati jednostavan.
Čorbu poslužite odmah, dok je bujon vruć, a zelje još zeleno. Ostatke brzo ohladite i odložite u poklopljenu posudu u frižider; morski plodovi će omekšati pri podgrevanju, zato zagrejte samo količinu koju ćete pojesti. Ovaj recept sadrži školjke, soju i jaje. Proverite deklaraciju doenjanga i bujona zbog dodatnih alergena. Ne poslužujte školjke osobama koje su alergične na njih.