Makguksu su rezanci od heljde povezani sa provincijom Gangvon i gradom Čunčonom. Naziv se često objašnjava idejom da se rezanci prave ili sastavljaju odmah, a jelo je poznato po rustičnom ukusu heljde i rezancima koji se lakše lome od pšeničnih. U Čunčonu je makguksu deo lokalne kuhinje, uz dakgalbi i heljdine palačinke. Ovaj kućni recept koristi gotove rezance od heljde, pa nije potrebna mašina za njihovo presovanje.
Ne postoji samo jedan način serviranja niti obavezan spisak dodataka. Korejski turistički izvori opisuju makguksu uz hladni bujon od rotkve ili goveđi bujon, ali i suvu varijantu sa povrćem i začinima. U Čunčonu gosti često prvo pomešaju rezance sa crvenim sosom, a tokom obroka dodaju bujon od dongčimija. Zato se u ovom receptu hladni rezanci prvo prelivaju sosom, dok se bujon drži u posebnoj činiji i dodaje postepeno.
Količine za sos i povrće prate formulu Korejskog kulturnog centra u Kanadi, preuzetu od grada Čunčona. U sosu su gochujang, gochugaru, soja sos, beli luk, kruška, sirće, šećer, susamovo ulje, susam, senf i korejski sirup od šljiva. Osnovna formula navodi 300 grama rezanaca i po 40 grama pet vrsta povrća; u ovom kućnom receptu svi sastojci su udvostručeni za četiri porcije. Izvorni zapis ne navodi broj porcija, zato su četiri porcije urednički prinos ove prilagođene količine, a ne tvrdnja o izvornom receptu.
Rendana kruška i sirup od šljiva ublažavaju slanost i ljutinu voćnom slatkoćom, a sirće daje sosu živu kiselost. Gochujang donosi dubinu fermentisane paste, dok gochugaru pojačava aromu čilija. Soja sos začinjava smesu, a tostirano susamovo ulje i semenke daju orašast završetak. Senf može dodatno da naglasi ukus, ali jačina gotovih proizvoda varira. Probajte sos pre nego što ga pomešate sa rezancima i ostavite dodatno sirće ili senf na stolu, kako bi svako mogao da prilagodi svoju porciju.
Krastavac, šargarepa, crveni kupus i zelena salata seku se na tanke trake kako bi ostali hrskavi i lagano se rasporedili preko rezanaca. Crni luk iz izvornog spiska takođe ostaje u ovom jelu, tanko isečen kao svež dodatak. Ova verzija prati zabeleženu formulu, ali nije jedini sastav koji se koristi u Čunčonu. U različitim kuhinjama mogu se pojaviti drugo zelje, meso, jaje, kimči ili bujon. Ovde nema mesa ni morskih plodova, a jaje nije uključeno, da bi odabrana formula ostala jasna.
Rezance kuvajte prema uputstvu na pakovanju, jer se komercijalni rezanci od heljde razlikuju po debljini i sastavu. Razdvojte ih u dosta ključale vode, ocedite čim omekšaju i dobro isperite hladnom tekućom vodom. Ispiranje ih brzo hladi i uklanja površinski skrob zbog kog mogu postati lepljivi. Prelivanje sačekajte dok se potpuno ne ocede, da višak vode ne razredi sos. Ako morate kratko da ih sačuvate, držite ih u frižideru i pomešajte sa sosom neposredno pre serviranja, jer se rezanci slepljuju dok stoje.
U velikoj činiji lakše ćete obložiti svaki rezanac sosom, a da ne zgnječite povrće. Najpre promešajte hladne rezance sa sosom, zatim ih rasporedite u činije i preko složite povrće i susam. Ohlađeni bujon od dongčimija poslužite odvojeno, pa neka ga svako doda pošto proba začinjenu verziju. Na sto možete izneti i sirće ili senf. Sečeno povrće i bujon držite u frižideru do posluživanja; nemojte ih ostavljati na sobnoj temperaturi duže od dva sata, odnosno duže od jednog sata kada je toplije od 32 °C.
Heljda je zaseban alergen, a pojedini pakovani rezanci sadrže i pšenicu ili druge žitarice da bi se lakše oblikovali. Soja sos i gochujang mogu sadržati soju i pšenicu; susamovo ulje i semenke sadrže susam, a gotov senf je još jedan alergen koji treba navesti. Pročitajte deklaracije svakog pakovanog proizvoda i sprečite unakrsni kontakt ako jelo služi osobi sa alergijom. Rezanci su najbolji sveže pomešani, a bujon treba da ostane hladan. Jelo treba da bude osvežavajuće, pikantno i slankasto, dok svako sam bira koliko bujona želi da doda.