Arveja con guineo iz Gonzanamá regionalna je čorba iz kantona Gonzanamá u pokrajini Loha. Prefektura Lohe navodi je kao tradicionalno jelo tog kantona i ističe njenu prepoznatljivu kombinaciju: grašak, zelene guineos, beli luk, crni luk, rimski kim, achiote, quesillo, queso de sopa, mleko i korijander. Opština Loha takođe ubraja arveja con guineo među jela predstavljena u okviru lokalne gastronomije. Ovi izvori potvrđuju lokalnu i regionalnu vezu, ne status nacionalnog ekvadorskog jela.
Ovaj recept je jasno označena sinteza više loških zapisa, a ne tačan prepis formule jednog kuvara. Intervju u monografiji o kantonu Gonzanamá daje meru za šest porcija, pola funte suvog graška, pet zelenih guineosa i šest šolja vode, kao i uputstvo da se grašak potopi preko noći. Univerzitetski inventar turističkih recepata dopunjuje količine za začinsku osnovu i mlečni završetak. Prefektura potvrđuje lokalnu pripadnost i upotrebu oba sira. Pošto se izvori odnose na srodne, ali ne sasvim iste verzije, napomene uz sastojke pokazuju poreklo količina.
Čorba počinje suvim graškom koji se kuva odvojeno dok ne omekša. Izvor traži da se potopi preko noći, ali ne navodi koliko se dugo kuva, pa je raspon od 45 do 60 minuta praktična procena, a ne tvrdnja o istorijskom postupku; starost graška i uslovi potapanja menjaju vreme. U drugoj šerpi priprema se kratka začinska osnova od luka, belog luka, rimskog kima i achiotea. Dodaju se voda i veoma zeleni guineos, koji se kuvaju dok ne omekšaju, pa se umeša skuvani grašak. Ovakav redosled čuva komade banane, dok grašak daje čorbi punoću.
Guineo u ovoj loškoj pripremi označava zelenu bananu za kuvanje. Birajte čvrste, veoma zelene plodove sa skrobastom unutrašnjošću; zrele desertne banane dale bi čorbi slatkoću i brzo bi se raspale. Recept koristi pet komada, kako navodi intervju iz Čangaimine, ali veličina nije zabeležena. Oljuštite ih i isecite na podjednake komade da bi se ravnomerno skuvali. Zajednička fotografija prikazuje zelene banane za kuvanje, dok fotografije koraka pokazuju njihovo kuvanje u čorbi.
Završetak razlikuje ovu čorbu od obične kombinacije zelenih banana i graška. Prefektura navodi i quesillo i queso de sopa, a univerzitetski inventar ih meri odvojeno. U toj formuli feta se navodi kao praktična zamena za queso de sopa, a mocarela za quesillo. To nisu isti sirevi: kada su lokalni dostupni, zadržite njihove ekvadorske nazive; navedene sireve tretirajte samo kao zamene. Mleko zaokružuje čorbu, a korijander se dodaje pred kraj. Neki zapisi koriste naziv culantro; ovde je zadržan naziv cilantro koji koristi Prefektura.
Odmerena formula koristi pola funte suvog graška, preračunato u 227 g. Inventar navodi dve kašike ulja, po pola kašike mlevenog rimskog kima i achiotea, pola šolje queso de sopa, jednu šolju quesilla, jednu šolju mleka i četiri kašike korijandera. Prema odobrenoj konverziji, kašika iznosi 15 ml, pa pola kašike začina postaje 7,5 ml. Šest šolja vode iz intervjua preračunato je u 1.440 ml. To su izričito navedene uredničke konvencije; zapremina nije pretvarana u masu.
So i crni biber dodaju se po ukusu, jer provereni izvor ne daje masu. Šest porcija preuzeto je iz lokalnog intervjua. Vreme kuvanja graška i aktivna priprema su procene, zato proveravajte mekoću, a ne samo sat. Čorbu poslužite vruću, po želji uz avokado i ají, kako predlaže Prefektura. Ostatke brzo ohladite u plitkim posudama i stavite u frižider u roku od 2 sata, odnosno 1 sata ako je u prostoriji toplije od 32 °C. Potrošite ih u roku od 3–4 dana, a pri podgrevanju proverite da sredina dostigne 74 °C pomoću kuhinjskog termometra. Gotova čorba treba da bude gusta i kašikom jestiva, sa prepoznatljivim komadima graška i guineoa, a ne pretvorena u pire.