Ostropel de pui je rumunsko jelo od piletine u gustom sosu od paradajza, sa jasno izraženim belim lukom. Piletina sa kostima najpre se zapeče, a zatim se lagano krčka dok ne omekša, dok se sos oko nje ukuvava. Rumunski naziv ostaje sačuvan jer označava određenu pripremu, a ne samo opšte varivo od piletine. Recepti se razlikuju po komadima mesa, paradajz osnovi i začinima, pa ova verzija daje odmerenu kućnu metodu sa koncentrisanim sosom i svežim peršunom na kraju. Važno je razlikovati opis jela od bezbednosnog kriterijuma za potpuno termički obrađenu piletinu.
Redosled kuvanja daje jelu veliki deo njegovog karaktera. Zapecanje piletine u loncu ostavlja zapečene, ukusne tragove u masnoći; luk omekšava u istoj osnovi i zaokružuje ukus paradajza. Beli luk dodaje se nakon luka, pa kratko zagrevanje oslobađa aromu bez zagorevanja. Pasirani paradajz i malo vode zatim stvaraju sos koji može da krčka dok se piletina dovršava. Komadi sa kostima daju bogatiji ukus i bolje zadržavaju oblik tokom krčkanja.
Rumunski recepti opisuju ostropel kao piletinu uz gust sos od paradajza i belog luka, a u nekim verzijama i peršun. Drugi objavljeni recepti koriste paradajz pire ili koncentrat i razlikuju se po količini belog luka i odabranim komadima piletine. Te razlike pripadaju zabeleženom rasponu jela i ne znače da postoji samo jedan porodični postupak. Ovde se koristi pasirani paradajz zbog glatke i ujednačene osnove, a količina belog luka odmerena je tako da se jasno oseća, ali ne bude oštra.
Počnite tako što ćete batake osušiti, a ne ispirati. Suva koža lakše porumeni, dok se izbegavanjem ispiranja sprečava prskanje sirovih sokova po sudoperi i okolnim površinama. Začinite komade, pa ih zapecite u turama ako u loncu nema dovoljno prostora da između njih ostane razmak. Ako ih nagurate, počeće da se kuvaju na pari umesto da dobiju zlatnu koricu. Zapečena koža unosi ukus u sos, a piletina će se kasnije potpuno termički obraditi tokom krčkanja.
Kada izvadite piletinu, luk kuvajte u istom loncu dok ne omekša. Mešajte ga povremeno i podesite vatru tako da ne potamni prebrzo. Beli luk dodajte tek pred kraj omekšavanja luka i zagrevajte ga kratko, oko pola minuta, dok ne zamiriše. Pasirani paradajz, voda, so, biber i lovorov list prave osnovu za sos. Pustite ga da blago krčka i odvojite zapečene komadiće sa dna lonca; oni se rastvaraju u tečnosti i doprinose ukusu.
Vratite batake u sos kožom nagore i delimično poklopite lonac. Blago krčkanje omekšava meso bez burnog vrenja i daje sosu vremena da se zgusne. Veličina bataka i jačina šporeta mogu da utiču na potrebno vreme, zato se oslonite na proveru gotovosti, a ne samo na sat. Izmerite temperaturu u najdebljem delu mesa, tako da sonda ne dodiruje kost; piletina mora da dostigne 74 °C. To je bezbednosni kriterijum, dok mekoća mesa i gustina sosa opisuju željeni rezultat.
Kada je piletina gotova, izvadite lovorov list i proverite gustinu sosa. Treba da oblaže komade, a ne da bude vodenast; ako je još redak, ostavite lonac kratko otklopljen da višak tečnosti ispari. Seckani peršun umešajte ili pospite neposredno pre serviranja kako bi njegova sveža aroma ostala primetna. Poslužite ostropel topao, uz palentu, hleb ili jednostavan prilog koji može da pokupi sos. Ti predlozi su načini serviranja, a ne obavezni sastojci recepta.
Ostatke prebacite u plitku posudu i stavite u frižider u roku od dva sata od kuvanja; podesite frižider na 4 °C ili niže. Čuvajte piletinu poklopljenu i iskoristite je u roku od tri do četiri dana. Pri podgrevanju zagrejte je dok ne bude vrela kroz celu porciju, uz povremeno mešanje sosa i proveru da se piletina ravnomerno zagreva. Ovaj postupak čuva identitet jela: zapečena piletina ostaje u gustom sosu od paradajza i belog luka, a peršun dodaje svež završetak.