Ciorbă țărănească de văcuță je rumunska seoska kisela čorba od govedine, čiji karakter stvaraju dugo kuvani bujon, obilje povrća i pažljivo odmerena kiselost. Ova verzija koristi goveđi vrat ili plećku i mesnatu kost za supu, uz šargarepu, celer, paškanat, krompir, papriku, boraniju, grašak i kupus. Pasirani paradajz daje boju i puniji ukus, a rumunski borș od pšeničnih mekinja donosi svežu, fermentisanu kiselost. Peršun i selen zaokružuju čorbu zelenom, aromatičnom notom.
Naziv țărănească upućuje na rustičan, prilagodljiv stil, a ne na jedan nepromenljiv spisak sastojaka. Rumunski kuvari i objavljeni recepti razlikuju se po sezonskom povrću, komadima govedine, začinskom bilju i sredstvu za zakiseljavanje. Neke verzije koriste samo nekoliko vrsta povrća, dok se u druge dodaju kupus, grašak ili boranija. Pojedine se kisele borșom, a druge sokom od paradajza ili drugim lokalnim sastojkom. Ovde je odabrana jedna jasno određena kombinacija sa borșom, bez spajanja različitih pristupa u isti lonac.
Dobar ciorbă počinje strpljivim kuvanjem bujona. Kada govedinu stavite u hladnu vodu i postepeno zagrevate, imate vremena da skinete penu pre dodavanja povrća. Tiho krčkanje pomaže da meso omekša, a da se bujon ne zamuti snažnim ključanjem. Goveđi vrat i plećka sadrže vezivno tkivo koje omekšava tokom dužeg kuvanja, pa se ne oslanjajte samo na sat: komad treba lako da se probode viljuškom. Kost daje punoću bujonu, ali je izvadite pre posluživanja i proverite da nema sitnih koštanih delova.
Redosled dodavanja povrća važan je zato što se različito brzo kuva. Crni luk i čvršće korenasto povrće prvo se ravnomerno seckaju i kratko dinstaju na malo ulja, što im zaokružuje ukus. Kupus, paprika i boranija ulaze u bujon pre krompira. Krompir dodajte kasnije kako bi zadržao oblik umesto da se raspadne tokom dužeg kuvanja govedine. Grašku je potrebno svega nekoliko minuta. Ujednačeni komadi svakog povrća pomažu ravnomernom kuvanju, a u činiji se i dalje prepoznaju pojedinačni sastojci.
Borș je fermentisana tečnost koja se tradicionalno pravi od pšeničnih mekinja i koristi za kiseljenje mnogih rumunskih čorbi. Jačina i slanost razlikuju se od proizvoda do proizvoda, pa je količina početna mera, a ne nepromenljivo pravilo. Posebno ga prokuvajte pre dodavanja, a zatim probajte čorbu posle kratkog krčkanja. Počnite sa 250 ml od ukupno odmerene količine i dodajte još postepeno ako želite izraženiju kiselost. Tako se ukus održava uravnoteženim i čorba ne postaje kiselija nego što govedina i povrće mogu da podnesu.
Sveže začinsko bilje dodaje se tek pošto isključite ringlu. Peršun daje poznatu, čistu završnicu, dok leuștean, odnosno selen, ima izraženu aromu nalik celeru i često se koristi u rumunskim čorbama. Odmerena količina dovoljna je da zamiriše ceo lonac, a da ne prekrije ukus goveđeg bujona. Ako ne možete da nabavite selen, dodajte malo više peršuna; čorba će biti manje karakteristična, ali i dalje skladna. Nemojte ga zameniti jednakom količinom listova celera jer se njihova aroma razlikuje.
Čorbu poslužite toplu u dubokim činijama, uz hleb ili svežu ljutu papričicu ako želite. To su dodaci, a ne obavezni sastojci. Bujon treba da ostane dovoljno redak za kašiku, sa ravnomerno raspoređenim komadima meke govedine i povrća. Ako tokom kuvanja postane pregust, dolijte malo vrele vode; ako je ukus blag, prvo proverite količinu soli i borșa pre nego što dodate još paradajza. Završni ukus treba da spoji goveđu punoću, slatkoću korenastog povrća, paradajz i primetnu, ali blagu kiselost.
Ova čorba se dobro čuva i pogodna je za ručak ili večeru narednog dana. Ohladite je brzo u plitkim posudama i stavite u frižider u roku od dva sata. Čuvajte je na temperaturi do 4 °C i potrošite za tri do četiri dana. Podgrevajte samo potrebnu količinu, do 74 °C, uz mešanje kako bi se ravnomerno zagrejala. Krompir i povrće tokom hlađenja mogu da upiju deo bujona, pa pri podgrevanju dodajte malo vode i proverite začine kada se čorba zagreje.