Ciorbă de salată verde cu afumătură rumunska je čorba čiji naziv upućuje na dva glavna sastojka: zelenu salatu i dimljeno meso. Izvorni recept ovu verziju svrstava u transilvanijski stil, ali se način začinjavanja, zgušnjavanja i zakiseljavanja razlikuje od domaćinstva do domaćinstva. Ovde je obrađena jedna objavljena varijanta sa dimljenim svinjskim rebrima, slatkom mlevenom paprikom, belim lukom, žumancima, kiselom pavlakom, sirćetom i mirođijom. To je konkretan kućni recept, a ne tvrdnja da u Rumuniji ili Transilvaniji postoji samo jedan ustaljen način pripreme.
Salata se najpre kratko blanšira. Tako listovi omekšaju, a zadržavaju svežu zelenu boju; voda u kojoj su kuvani postaje osnova za čorbu. Kada ih ocedite, isecite ih na kraće trake koje se lako jedu kašikom. Nemojte ih dugo kuvati pošto ih vratite u šerpu: u gotovoj čorbi treba da ostanu prepoznatljivi, a ne da se raspadnu u kašu.
Dimljena svinjska rebra daju čorbi pun i slan ukus. Prema postupku iz izvora, prvo se kuvaju u vodi dok ona ne ispari, a zatim se zapeku na masnoći koju puste. Pazite na šerpu kako bi meso omekšalo pre nego što tečnost nestane; ako treba, dolijte malo vrele vode i nastavite lagano da kuvate. Crni luk omekšava u masnoći od rebara. Slatku papriku dodajte samo nakratko pre nego što nalijete sačuvani bujon od salate. Ako se predugo zagreva, paprika može da postane gorka, zato pripremite bujon unapred.
Čorbu na kraju povezuje jednostavna smesa od kisele pavlake, žumanaca i izgnječenog belog luka. Ona daje punoću i blagu kiselost, bez brašna. Postepenim dodavanjem vrele čorbe u činiju smesa se zagreva polako, pa se smanjuje mogućnost da se jaja zgrušaju kada ih vratite u šerpu. Pošto sadrži žumanca, ovaj recept predviđa bezbednosnu temperaturu od 71 °C. Dok mešate, proverite je čistim kuhinjskim termometrom, a zatim sklonite šerpu sa vatre umesto da čorbu pustite da vri.
Sirće dodajte postepeno i na kraju, jer se slanost rebara, kiselost pavlake i željeni stepen kiselosti mogu razlikovati. Pre dodavanja soli probajte čorbu: dimljeno meso već može da bude dovoljno slano. Mirođija unosi svežu biljnu aromu, a crni biber blagu toplinu. Gotova čorba treba da bude slana, kremasta i blago kisela, sa jasno vidljivim listovima salate i komadima mesa.
Izvor navodi 4 l vode za blanširanje salate; ta tečnost se sačuva i koristi kao bujon. Postupak zasebno zahteva vodu kojom će se prekriti rebra, a ona se ukuvava i ne dodaje se čorbi. Zato je navedena kao procesna voda, bez fiksne količine: potrebno je onoliko koliko zavisi od širine šerpe i veličine rebara. Vreme kuvanja rebara u ovom receptu je procena za kućnu pripremu. Najvažnije je da meso omekša i da se tečnost gotovo ukuva pre zapecanja. Objavljeni izvor navodi 10–12 porcija; broj činija zavisiće od toga koliko bujona ispari i kako se čorba služi.
Poslužite čorbu vruću, uz hleb ako želite, ali je nemojte pretrpavati dodacima kako bi se u svakoj kašici jasno osetili paprika, mirođija, dimljena svinjetina i salata. Ako je pripremite unapred, brzo je rasporedite u plitke posude i stavite u frižider. Podgrevajte je lagano uz često mešanje, bez ključanja. Pošto se smesa od pavlake i jaja hlađenjem zgusne, tokom podgrevanja možete da dolijete malo vode kako biste vratili ređu, kašikom zahvatljivu teksturu.
Ravnotežu ukusa možete prilagoditi bez promene identiteta jela. Dimljena rebra, zelena salata, završetak od kisele pavlake i žumanaca i mirođija ostaju prepoznatljiva osnova; menjajte samo završnu kiselost i začine. Ako je čorba teška i puna, dodajte sirće u malim količinama i svaki put probajte. Ako je previše kisela, umešajte još malo bujona ili pavlake pre posluživanja. Listovi salate treba da budu sasvim mekani, meso da se lako odvaja od kosti, a bujon da blago oblaže kašiku, bez gustine sosa od pavlake.