Gaetjangeo (갯장어), korejski naziv za štukastu morsku jegulju, vrstu koja se jede u Jeosuu i drugim delovima južne obale Koreje. Važno je sačuvati njen identitet: nije slatkovodna jegulja, ugor ni miksina. Turistički materijali Jeosua navode ovu ribu kao lokalni letnji specijalitet i među načinima pripreme pominju šabu-šabu. Sitne kosti ove ribe zahtevaju stručnu obradu, zato ovaj kućni recept počinje filetima koje je iskusan ribar očistio, otkoštio i zasekao.
U stilu Jeosua, riba se kuva u vreloj čorbi i jede sa povrćem. VisitKorea opisuje čorbu od glave i kostiju sa povrćem i navodi da se meso zaseca na malim razmacima, dok koža ostaje cela. Restoranski običaj da se tanak komad kratko umoči u ključalu čorbu objašnjava naziv jela i ritam posluživanja za stolom. Međutim, taj kratki zaron kod kuće nije pouzdana provera bezbednog kuvanja, pa ova verzija dodaje merenje temperature na najdebljem komadu iz prve ture.
Regionalni sastojci takođe razlikuju jelo od običnog ribljeg vrućeg lonca. Knjiga o ostrvskoj hrani Jeosua povezuje hamo šabu-šabu sa povrćem poput kineskog kupusa, enoki pečuraka, perile, zelene salate i buchu, odnosno korejskog belog luka-vlašca. Oni se kuvaju u istoj čorbi i jedu uz ribu. Tačan izbor sezonskog povrća razlikuje se među restoranima i zavisi od dostupnosti, zato ovaj odmereni recept daje praktičan izbor, a ne tvrdi da je to jedina ispravna lista.
Količine za čorbu ovde predstavljaju urednički odmereno kućno prilagođavanje, ne kanonsku restoransku recepturu. Regionalni izvor potvrđuje da se glava i kosti mogu upotrebiti, ali ne daje potpun recept za čorbu. Lagano kuvanje jedne očišćene glave i kičme sa crnim i mladim lukom u dva litra vode daje blagu osnovu koja ne potiskuje ukus ribe. Ako ribar nema kosti, kratko kuvana čorba od crnog i mladog luka i dalje je dobra za pripremu za stolom, ali se ne predstavlja kao kopija čorbe određenog restorana.
Najvažnija je kupovina odgovarajuće ribe. Tražite izričito gaetjangeo, odnosno štukasta morska jegulja, i zamolite stručnog ribara da je očisti, otkošti i zaseče za šabu-šabu. Ova jegulja ima mnogo sitnih kostiju, a pravilno zasecanje je posao za iskusnu osobu. Nemojte zameniti nepoznatu jegulju proizvodom koji se prodaje samo pod opštim nazivom: ugor je druga riba i nema isti regionalni identitet niti zahteva isti način obrade. Dok pripremate povrće, ribu držite hladnom i odvojeno od njega.
Širok lonac olakšava zajedničko posluživanje. Procedite čorbu i pustite je da lagano ključa; prvo dodajte čvršći kineski kupus i enoki, a zatim pred kraj nežne listove perile, salatu i buchu. Gosti mogu da kuvaju nekoliko komada ribe odjednom, dok domaćin sirovu ribu i kuvane porcije drži na odvojenim tanjirima. Tanki listići crnog luka ispod kuvane ribe daju hrskav, oštar kontrast, a soja-sos je jednostavan prilog; za goste koji izbegavaju soju pripremite malo soli.
U korejskim opisima tehnike često se navodi kratko kuvanje, oko deset sekundi, kao uobičajen način za tanak, zasečen komad. Potrebno vreme ipak zavisi od debljine, početne temperature ribe, jačine rešoa i količine koja se doda odjednom. To nije univerzalna bezbednosna granica. U ovom kućnom receptu skuvajte svaki komad dok ne postane neproziran, pa najdeblji komad iz prve ture izmerite čistom i dezinfikovanom sondom sa bočne strane. USDA preporučuje da riba dostigne 63°C; ako je uzorak hladniji, nastavite kuvanje i izmerite ponovo.
Poslužite odmah, uz lagano ključanje umesto jakog vrenja. Ostatke brzo rasporedite u plitke posude i stavite u frižider u roku od dva sata, na najviše 4°C; za ovo konzervativno kućno uputstvo iskoristite ih u roku od jednog dana i podgrejte samo jednom, dok ne budu vreli i u sredini. Tako se dobija praktično kućno tumačenje jela gaetjangeo šabu-šabu iz Jeosua: lokalna riba, stručna priprema, sezonsko zeleno povrće i zajednički lonac, uz jasno objašnjene granice prilagođavanja i bezbednog kuvanja.