U Kitu naziv quesadilla označava sitan pečeni slatkiš, a ne tortilju sa sirom kakva se vezuje za meksičku kuhinju. Gradska turistička služba opisuje pecivo iz Kita kao nežan kolačić od jaja, brašna, vode, šećera i skroba ahire, i navodi pekaru San Huan kao mesto koje čuva postupak i pečenje u zidanoj peći. Pokrajinski turistički profil smešta pekaru u četvrt San Huan, uz istorijski centar Kita, i beleži porodičnu tradiciju koja traje kroz četiri generacije. Ti izvori potvrđuju lokalnu poslasticu iz Kita, a ne recept koji predstavlja sve ekvadorske krajeve.
Pecivo pekare San Huan pripada široj tradiciji quesadillas iz Kita. Verzija te porodice ima sopstvenu istoriju i recept koji se pripisuje osnivaču Huanu Kobo Leonu. Lokalni novinski tekst navodi da pekara čuva rukom zapisane porodične recepte, ali i da puna formula nije javno objavljena. Zato se ovde ne tvrdi da su prenete tačne porodične mere, vremena ili tehnika. Naziv označava dokumentovani stil i vezu sa četvrti; recept daje zasebnu, odmerenu adaptaciju koju je moguće pripremiti kod kuće.
Opisi quesadillas iz Kita slažu se oko tankog testa i slatke sredine na bazi sira i jaja, dok se pojedinosti sastava razlikuju. Turistički opis navodi skrob ahire; akademski i kulinarski zapisi beleže i pšenično brašno, svež sir, žumanca, šećer i druge skrobove, a neki postupci koriste narasli ili umućeni fil. Standardizovani recept Univerziteta Internacional del Ekvador iz 2025. beleži prhku osnovu i fil od sira, šećera, žumanaca, skroba, brašna i vanile, uz pečenje kojim se stežu i testo i fil. Ovaj recept prilagođava tu dokumentovanu grupu sastojaka za dvanaest malih otvorenih kolačića; nije prepis jedne zvanične ili porodične mere.
Ahira je biljka čiji skrob ima dugu istoriju u andskoj ishrani. U ovom desertu pomaže da slatka smesa od sira zadrži oblik tokom pečenja. Svež sir donosi punoću mlečnog ukusa i blagu slanu notu koja sprečava da fil liči na običan šećerni krem. Brašno i skrob podupiru jaja, a umućena belanca daju vazdušastost. Sredina treba da bude nežna i lagana, dok je kora tanka i prhka. Sir može da sadrži različitu količinu vlage, zato su ceđenje i sitno usitnjavanje praktični koraci, a ne ukras.
Testo se umesi hladnim puterom i tek onoliko vode koliko je potrebno da se poveže. Sitni komadi putera i kratko hlađenje pomažu da kora ostane prhka; dugo mešenje je čini žilavijom. Odmorene delove razvucite tanko, stavite umerenu količinu fila i preklopite četiri strane tako da sredina ostane otvorena. Kvadratni oblik sa uštinutim uglovima razlikuje ovaj stil od zatvorene pite. Ostavite fil nepokriven, ali ispod njega zadržite dovoljno testa da kolačić može da stoji na plehu.
Kiška porodična pekara povezuje se sa zidanom peći; u njenom opisu pominje se eukaliptusovo drvo koje daje miris pečenju. Kućna rerna ne može da ponovi njenu toplotu, pod peći ni dimnu aromu. Ovde navedena umerena temperatura praktična je za kućnu pripremu: daje testu vremena da porumeni, dok se sredina od jaja i sira steže. Nemojte često otvarati rernu, jer nedovoljno stegnut fil može da splasne kada temperatura padne. Ivice treba da budu zlatne, a sredina naduvena i stegnuta, bez sjajne, tečne površine.
Quesadillas de San Juan sadrže jaja, mlečni proizvod i pšenicu. Pažljivo razdvojite jaja; za mućenje belanaca potrebna je čista činija. Umešajte ih nežno da vazduh ostane u filu, pa kolačiće ispecite do kraja. Nemojte probati sirovu smesu, jer sadrži nekuvana jaja i brašno. Ako je svež sir veoma vlažan, duže ga cedite umesto da dodajete neodmerenu količinu skroba, koja bi mogla da oteža fil. Za slučaj da ne možete da nabavite ahiru naveden je skroman predlog za gustin, uz objašnjenje da se tekstura menja.
Poslužite kolačiće tek kada se sredina malo stegne, na sobnoj temperaturi ili blago tople. To su male pekarske poslastice uz kafu ili za popodnevnu užinu. U Kitu se pripremaju različiti tradicionalni slatkiši, a gradski izvor pominje quesadillas među poslasticama tog grada. Naziv zadržava geografsku vezu: reč je o tradiciji iz San Huana i Kita. Recept koji sledi informisan je objavljenim zapisima, ali je namenjen kućnoj pripremi; ne treba ga predstavljati kao tačnu formulu porodice Kobo ili kao zvanično priznato nacionalno jelo.