Dulce de membrillo de Guaranda zabeležen je u etnografskoj studiji o karnevalskim običajima ovog grada. Izvor ga opisuje kao deo lokalne prehrambene tradicije, a ne kao zvanično priznato nacionalno jelo. Postupak ima karakterističan redosled: dunje se kuvaju s korom, zatim se protrljaju kroz sito kako bi se uklonila krupna vlakna, a potom se pulpa meša s panelom dok ne postane dovoljno gusta da se seče. Studija navodi da su porodice ovaj zahtevni slatkiš često pripremale nekoliko dana pre karnevala.
Lokalni zapis je merodavan za naziv, poreklo i redosled postupka, ali nije recept sa preciznim merama. Navodi dunje s korom, panelu i cimet, bez preciznih količina. Ne određuje trajanje kuvanja, dimenzije paila ni dobijenu količinu. Da se istorijskom izvoru ne bi pripisale izmišljene mere, ovaj kućni recept jasno označava količine i vremena koja su standardizovana radi ponovljive pripreme. Dunje se kuvaju pa prolaze kroz sito prema zabeleženom postupku, a završetak se određuje vidljivim znakom da se smesa odvaja od dna.
Membrillo je španska reč za dunju, čvrst i aromatičan plod koji omekšava kuvanjem. U guaranđanskoj pripremi kora ostaje na plodu tokom prvog kuvanja. Kuvane dunje se zatim protrljaju kroz sito: meko meso prolazi kroz njega, dok krupnija vlakna ostaju zadržana. To se razlikuje od postupaka u kojima se dunje ljušte i čiste od semenki pre kuvanja ili se odmah kuvaju sa šećerom i limunom. Takve metode mogu dati sličan tip voćnog slatkiša, ali ovde ne zamenjuju lokalni postupak.
Za kućnu turu praktične veličine koristi se 1 kg kuvane pulpe dunje propuštene kroz sito i 750 g sitno izrendane panele. Taj odnos je urednički standardizovan na osnovu zasebno objavljenih ekvadorskih recepata za slatkiš od dunje; etnografski izvor iz Guarande ne daje tu meru. Količina se odnosi na pulpu posle ceđenja kroz sito, jer broj celih plodova zavisi od veličine, zrelosti i količine vlakana koja ostanu u situ. I količina cimeta — jedan štapić za ovu turu — urednički je određena, pošto ga lokalni izvor pominje bez mere. Voda ostaje „koliko je potrebno za kuvanje“, umesto da joj se izmisli zapremina.
Panela je nerafinisani šećer od šećerne trske koji se u Ekvadoru prodaje u blokovima ili kupama. Sitno rendanje pomaže da se ravnomerno umeša u pulpu. Lokalni izvor opisuje da treba mešati dok smesa ne počne da „skače“ i dok prolaz koji povuče varjača ne otkrije dno paila, široke posude za kuvanje. Ti znaci pokazuju da je isparilo dovoljno vode da se slatkiš stegne. Gusta, zaslađena smesa može snažno da ključa i prska, pa široka šerpa debelog dna, umerena vatra i stalno mešanje olakšavaju kontrolu i sprečavaju zagorevanje.
Vreme je orijentir, a ne konačni kriterijum. Kriške dunje ne omekšavaju uvek istom brzinom, a ukuvavanje zavisi od količine pulpe, širine šerpe i vode koja ostane nakon ceđenja. Kada se smesa zgusne, počnite da proveravate kanal koji povlačite varjačom. Ako želite mekši rezultat, završite kada se kanal polako zatvara; za komade koji se seku, nastavite kuvanje dok dno ostane vidljivo nekoliko trenutaka. Lokalni izvor izričito navodi da je za čvršći slatkiš potrebno duže kuvanje.
Za standardizovanu turu procenjuje se oko 24 manja komada. Izvor ne određuje ni veličinu komada ni prinos, pa će rezultat zavisiti od tepsije i načina sečenja. Oblaganje tepsije papirom za pečenje praktičan je dodatak za kućnu pripremu, a ne istorijski detalj. Pre sečenja ostavite smesu da se potpuno ohladi kako bi se stegla. Napomena da su porodice počinjale pripremu tri ili četiri dana pre karnevala odnosi se na planiranje posla, a ne na obavezno hlađenje od nekoliko dana.
Osnovu ovog slatkiša čine tri sastojka: dunja, panela i cimet, uz neizmerenu vodu za kuvanje. U recept se ne dodaju citrusi, kupovni pektin niti drugi začini. Odnos panele i količina cimeta na kartici otvoreno su označeni kao uredničke mere, a ne kao prepis jednog kućnog recepta iz Guarande. Postupak i regionalna veza zasnovani su na zapisu Casa de la Cultura Ecuatoriana; drugi ekvadorski recepti za slatkiš od dunje služe samo kao osnova za ponovljivu kućnu meru.
Poslužite potpuno ohlađen slatkiš isečen na manje komade. Dunja daje voćnu osnovu, panela puniju notu šećerne trske, a cimet topao miris. Rezultat je gust slatkiš koji se seče, a ne džem koji se jede kašikom. Zapis iz Guarande povezuje ga sa karnevalskom pripremom i kuvanjem unapred; ni ta lokalna veza ni njegovo mesto na rangiranoj listi ekvadorskih jela ne čine ga zvaničnim nacionalnim jelom.