Locro de cuy je regionalna supa iz Tungurahua, andske pokrajine u kojoj se nalazi Tisaleo. Regionalna turistička uprava navodi ga među jelima Tisalea, ali i mestima Mocha, Píllaro, Ambato, Pelileo i Cevallos. Jelo, dakle, ima lokalne korene, ali nije vezano samo za jedan grad i nije zvanično proglašeno nacionalnim jelom Ekvadora.
Naziv spaja reč locro, koja obuhvata porodicu gustih andskih supa, sa rečju cuy, lokalnim nazivom za zamorca. Ovaj postupak razlikuje se od poznatijeg cuy asadoa. Očišćena životinja seče se na komade i kuva u bujonu sa lukom i ahijoteom. Krompir se dodaje kasnije i kuva dok se deo gotovo ne raspadne, pa supa postane izdašna i gusta.
Recept regionalne uprave vrlo je sažet. Navodi jednog cuy-a, jednu belu glavicu luka, ahijote, 907 g krompira, dva litra vode, beli luk, kumin i so, uz sat vremena kuvanja mesa i prinos od četiri porcije. Količine ahijotea, belog luka, kumina i soli nisu navedene. Ova kućna verzija zadržava mere koje izvor daje, a uz začine navodi umerene početne količine da bi postupak mogao dosledno da se prati.
Na stranici izvora postoji neslaganje koje treba jasno prikazati. Uvodni opis pominje mleko, kikiriki i korijander, ali ih sastojci i uputstvo u odeljku „Receta Locro de Cuy“ ne koriste. Pošto uvod ne navodi količinu ni trenutak dodavanja, ova verzija prati konkretan recept umesto da izmišlja meru. Uvod može da odražava neku drugu kućnu varijantu; zato je zabeležen kao kontekst, a ne kao potpuna alternativna formula.
Zaseban akademski zapis opisuje jelo na pijaci u Tisaleu u kome se krompirov locro služi uz prethodno pečeni cuy. To je koristan trag lokalne raznovrsnosti, ali regionalna uprava u svom receptu izričito kuva komade cuy-a u supi. Te pripreme ne treba spajati. Ovde se prati kuvana verzija i ona ostaje različita od pečenog cuy asadoa, koji je već zasebno zastupljen u programu.
Sat vremena kuvanja iz izvora praktičan je vremenski orijentir, ali ne zamenjuje proveru mesa. Veličina trupa i debljina komada mogu da se razlikuju. Za ovu kućnu verziju zamolite mesara da očisti trup i iseče ga na komade sa kostima; sirovo meso držite odvojeno od povrća i hrane spremne za jelo. Čistim termometrom proverite da meso u najdebljem delu, dalje od kosti, dostigne najmanje 71 °C. To je bezbednosni prag USDA za kunića, konzervativno primenjen na srodno meso sitne divljači, a ne istorijska tvrdnja o jelu.
Izaberite krompir koji se lako nabavlja, oljuštite ga i isecite na jednake kockice. Cilj nije da svaki komad ostane ceo: lokalno uputstvo nalaže da se kuva dok se krompir gotovo ne raspadne. Kako se supa zgušnjava, pažljivo mešajte i prelazite varjačom po dnu da se skrob ne zalepi. Ako se previše zgusne pre nego što meso omekša, dolijte malo vruće vode i nastavite lagano kuvanje.
Ahijote daje osnovi toplu crvenozlatnu boju, a beli luk obezbeđuje slanu osnovu ukusa. Dinstanje luka pre dodavanja vode pomaže da se razvije ukus od nekoliko navedenih začina. Izvor ne kaže da li beli luk i kumin idu na meso ili u osnovu; ova praktična verzija stavlja ih u osnovu, a komade mesa blago soli. To je urednička odluka za dosledan kućni postupak, a ne tvrdnja da svaki kuvar u Tisaleu radi isto.
Regionalna uprava predlaže tostado i avokado uz supu. Tostirani kukuruz daje hrskavost, dok avokado ublažava gustinu krompirovog bujona. To su prilozi, ne sastojci konkretnog recepta. Poslužite supu vruću u dubokim činijama, tako da svaka porcija sadrži bujon, raskuvani krompir i komad ili dva cuy-a.
Locro de cuy treba razumeti kao živu regionalnu pripremu, a ne kao jedinstvenu nacionalnu formulu. Izvor beleži da se jelo kuva u više mesta i daje konkretan recept, ali pominje i druge sastojke i pristupe. Kada se jasno kaže koji odeljak izvora određuje ovaj recept, sačuva kuvana tehnika i napomene razlika, lokalni identitet ostaje jasan, a uputstvo pouzdano za pripremu.