El Morro je ruralna parohija Guajakila u provinciji Guajas, gde su uzgoj i priprema kozletine deo života zajednice. Lokalni festival slavi životinju i recepte koji se prenose u porodicama. Važno je sačuvati taj okvir: ovo je dokumentovana regionalna priprema, a ne zvanično proglašeno nacionalno jelo Ekvadora.
Recept uvažava dva izvora, ali ih ne spaja u jednu priču. Standardna receptura Univerziteta UDLA pod nazivom „Seco de chivo Costeño“ navodi kozletinu, naranjilju, beli luk, goveđi začin, panelu, sirće od banane, piment, karanfiliće, anato, paiteña luk, paradajz i kuvani pirinač. Odvojeni novinski izveštaj o festivalu u El Morru navodi da je Hulisa Martines koristila sirće od banane u porodičnom receptu, dok je druga kuvarica, pobednica takmičenja, pomenula beli luk i naranjilju. Izveštaj ne kaže da je bilo koja od njih koristila oba sastojka zajedno; njihova kombinacija ovde potiče iz UDLA recepture.
UDLA tabela standardizuje sastojke za jednu porciju, pa su količine u ovom kućnom receptu pomnožene sa četiri. Navodi sastojke, ali ne i postupak pripreme na toj stranici. Zato su ovde jasno označeni urednički izbori: noćno mariniranje u frižideru koristi sirće i sok od voća, luk i paradajz omekšavaju na ulju sa anatom, a kozletina se zapeče pre dugog krčkanja pod poklopcem. Tako se od objavljenog spiska sastojaka dobija izvodljiv gulaš, ali se postupak ne predstavlja kao doslovni porodični recept.
Dugo kuvanje odgovara kozletini, čija se tekstura razlikuje prema životinji i komadu mesa. U izveštaju o festivalu u El Morru lokalni instruktor kaže da meso, zbog dugog hodanja životinja, zahteva najmanje šest sati kuvanja. To shvatite kao lokalnu vremensku smernicu, ne kao garanciju: proveravajte mekoću posle nekoliko sati, održavajte blago krčkanje i dolijte vrelu vodu pre nego što sos počne da se hvata za dno. Meso treba da omekša toliko da se lako odvaja viljuškom, dok se sos svodi na sjajnu gustinu.
Naranjilja daje svežu, kiselu voćnu notu; sirće od banane donosi kiselost, a panela zaokružuje sos slatkoćom. Piment i karanfilići dodaju toplu aromu, dok anato boji sofrito i pirinač. Standardna tabela sadrži malu količinu goveđeg začina. Pošto se slanost bujona razlikuje među proizvođačima, deo soli ostavite za kraj. Ako ne možete da nabavite sirće od banane, nemojte drugo sirće neprimetno predstavljati kao isti sastojak; zamenu treba jasno navesti jer menja lokalni profil ukusa.
Pirinač sa anatom, prženi zreli platan i avokado odgovaraju načinu posluživanja opisanom u lokalnom izveštaju. Pirinač upija deo tamnog sosa, maduro dodaje karamelizovanu slatkoću, a avokado ublažava bogatstvo gulaša. Poslužite ih uz jelo, ne umešane u lonac. U standardnoj recepturi kuvani pirinač naveden je kao deo porcije, dok izveštaj iz El Morra uz lokalno jelo pominje i maduro i avokado.
Sirovu kozletinu i marinadu držite u frižideru, koristite odvojen pribor i nemojte probati sirovu marinadu. Kada je sipate u lonac, pustite je da provri i dobro termički obradite. Dugo krčkanje omekšava meso, ali čistim termometrom proverite i temperaturu najvećeg komada kao dodatnu, konzervativnu kućnu proveru. Jelo je gotovo kada je kozletina istovremeno bezbedno zagrejana i dovoljno meka da se lako seče viljuškom.
Naziv seco može da zbuni čitaoce koji ne poznaju ekvadorsku upotrebu reči: ovo je sočan gulaš, a ne suvo jelo. Sos treba da obavije komade kozletine; obilno ga kašikom prelijte preko pirinča. Kiselost voća, panela, anato, dugo kuvano meso i obalski prilozi daju ovoj verziji njen karakter, dok napomene čuvaju razliku između standardne akademske formule i porodičnih priča zabeleženih u El Morru.
Preračunavanje standardne formule na četiri porcije posebno je važno kod začina, sirćeta i anata, jer se njihov odnos lako naruši ako se mere odokativno. Pirinač je u tabeli već naveden kao kuvan, pa se njegova količina odnosi na gotovu namirnicu. Ako se kuva posebno, treba pripremiti 600 g kuvanog pirinča, a ne 600 g sirovog zrna. Ova razlika čuva predviđenu količinu priloga i prostor za sos na tanjiru.