Empanadas de morocho su omiljene u Kitu i Sijeri, a prepoznatljive su po masi od morocho kukuruza. Quito Turismo ih navodi među najreprezentativnijim lokalnim predjelima prestonice, a regionalni vodič Pičinče opisuje ih kao poznatu užinu sa ulice i pijaca. To potvrđuje snažnu vezu sa Kitom, ali ne znači da je reč o jednom nacionalno standardizovanom ekvadorskom jelu. Ovaj recept prati kitosku verziju i razlikuje je od empanadas de viento, koje imaju pšenično testo i sirni fil.
Naziv potiče od zrna u testu. Morocho je čvrst andski kukuruz; za empanadas se zrno potapa i kuva dok ne omekša, pa se melje u podatnu masu. Regionalni izvori opisuju koricu kao hrskavu posle prženja. Neki kuvari kupuju masu spremnu za oblikovanje, a objavljeni recept kitoske kuvarice Marthe Calixto počinje jednom funtom pripremljene mase od koje se seče šest diskova. Ova kućna verzija prati taj praktičan pristup, pa se može praviti sa svežom masom sa ekvadorske pijace ili iz specijalizovane prodavnice.
Mesni fil prati recept kuvarice Calixto iz Kitoa: mlevena svinjetina i junetina sa paiteña crvenim lukom, zelenom paprikom, belim lukom i šargarepom. Izvor navodi grašak i tvrdo kuvano jaje kao dodatke po želji. Ovde ostaju opcioni jer fil i bez njih zadržava dokumentovanu osnovu. Meso skuvajte do 71,1 °C (160 °F), a zatim ga raširite na plitkom tanjiru da se ohladi. Hladan i relativno suv fil lakše se dozira i manje će omekšati ili pocepati kukuruzno testo.
Pripremljena morocho masa mekša je i lomljivija od pšeničnog testa. Kitoski recept kuvarice Calixto blago zagreva masu nad vodenim kupatilom, začinjava je solju i razvija između providne folije kako se ne bi lepila za oklagiju ili radnu površinu. Radite komad po komad, a ostatak držite pokriven. Malo ulja na foliji može pomoći pri pritiskanju, ali previše ulja na testu može otežati zatvaranje. Ako krug pukne, spojite ivicu vlažnim prstima pre dodavanja fila.
Podelite funtu mase na šest jednakih delova, u skladu sa izvorom. Svaki razvijte u tanak krug, dodajte umerenu količinu fila, preklopite uz pomoć folije i čvrsto pritisnite ivice. Viljuška je jednostavan način za zatvaranje kod kuće. Nemojte prepuniti empanadas: komadi pirinča, šargarepe, jajeta i mesa mogu napraviti kanal kroz koji se testo otvara. Ako dodajete grašak ili jaje, dobro ih ocedite i sitno iseckajte pa umešajte u ohlađen fil.
Prženje daje završnu teksturu. Lokalni opisi traže obilje vrelog ulja, ali ne utvrđuju jedinstvenu merenu temperaturu. Za kućnu turu ovaj recept koristi 175 °C kao praktičnu smernicu: pržite nekoliko komada odjednom, održavajte stabilnu temperaturu i kuvajte dok spoljašnjost ne postane hrskava i tamnozlatna. Ako korica tamni pre nego što postane hrskava, smanjite vatru. Ocedite je na rešetki da se ispod ne zadržava para koja bi omekšala koricu.
Empanadas poslužite tople uz ahí. Kitoski recept El Comercia predlaže sos od tomate de árbol i ljutog čilija, dok vodič za hranu Pičinče navodi i ahí de chocho; to su alternative, a ne jedan obavezni sos. Novinski članak predstavlja ih kao užinu uz kafu za doručak ili kasnije tokom dana. Mogu se poslužiti i kao predjelo ili jelo za deljenje. Osnovno obeležje ostaje korica od morocho kukuruza i lokalni kitoski kontekst.
Sirovo meso držite odvojeno od skuvanih sastojaka, za fil koristite čist termometar, a višak mesa ili skuvane empanadas ohladite i stavite u frižider u roku od 2 sata. Ostatke pojedite za 3–4 dana i zagrejte do 74 °C (165 °F). Vrelo ulje može izazvati teške opekotine: šerpa mora stajati stabilno, voda ne sme prići ulju, a empanadas spuštajte pažljivo. Nikada ne sipajte vodu na požar od ulja. Izvori potvrđuju regionalnu pripremu iz Kitoa/Pičinče; ne potvrđuju je kao jedinstven nacionalni standard.