Naziv pusandao koristi se za više srodnih jela na pacifičkoj obali, a recepti pod tim imenom ne moraju imati isti sastav. Ovaj zapis prati jednu određenu varijantu iz Urbina, parohije u kantonu San Lorenco, na severu ekvadorske provincije Esmeraldas. Opisana je u projektu lokalnog kulturnog nasleđa iz 2022. godine, koji prenosi kazivanje lokalnog stanovnika o svakodnevnom jelu. Zato je ovde ne predstavljamo kao jedinstveni nacionalni recept Ekvadora, već kao regionalni primer iz konkretnog mesta.
Urbinaški zapis opisuje skroman lonac za dva tanjira. Na dno se stavljaju dva zelena plantaina, izlomljena uvrtanjem rukama. Preko njih dolaze komadi mesa, zatim se dodaju iseckani luk, beli luk i mala količina nekoliko aromatičnih začina. U lonac se sipa jedna šolja vode i sadržaj se kuva sat vremena. Sačuvani su redosled i mere iz tog opisa. Izvor, međutim, ne određuje zapreminu šolje, veličinu plantaina, vrstu mesa ni tačnu količinu začina, pa se te nepoznanice ne pretvaraju u precizne brojke.
Lomljenje plantaina rukama razlikuje ovaj postupak od pripreme u kojoj se plod seče pravilnim kolutovima. Uvrtanjem nastaju neravne, krupne površine koje tokom dužeg krčkanja omekšavaju u tečnosti. U ovom receptu je praktično izabrano da se plod prethodno oljušti kako bi se kuvalo jestivo meso ploda; lokalni zapis ne navodi zaseban korak ljuštenja. Komade ne treba usitniti: krupniji oblici bolje zadržavaju svoju ulogu u varivu i lakše se raspoređuju u dva tanjira.
Urbinaški izvor sastojak naziva jednostavno mesom. Svinjetina se pojavljuje u drugim zapisima o regionalnom pusandau, pa je za ovu izvodljivu verziju odabrana svinjska plećka bez kosti. To je urednička odluka, a ne podatak pripisan lokalnom kazivaču; količina od pola funte ostaje kako je objavljena. Plećka je izabrana kao praktičan ceo komad za kuvanje, dok izvor ne navodi tačan rez. Ako se jelo sprema prema ovom zapisu, komadi treba da budu približno ujednačeni kako bi se ravnomerno kuvali, bez promene ukupne količine mesa.
Začinska osnova uključuje polovinu crvenog luka, jedan struk belog mladog luka i dva čena belog luka. Zapis naziva pripremljenu mešavinu refrito, ali način rada opisuje zajedničko seckanje sastojaka, ne prženje na ulju. Pošto ne navodi ni ulje ni drugu masnoću, ovaj recept je ne dodaje i ne uvodi dodatni korak propržavanja. Oregano, mleveni kumin, chirarán i so navedeni su kao male količine. Njihova tačna mera nije zabeležena, pa u receptu ostaju opisne. Chirarán je lokalni naziv za aromatično bilje; esmeraldaski kulturni izvor beleži i naziv albahaca de monte, ali ne utvrđuje botaničku vrstu.
Jedina navedena tečnost je jedna šolja vode. To je mera za dva tanjira u lokalnom zapisu, ali standard šolje nije određen. Umesto da se pretpostavi američka, metrička ili druga zapremina, mera je ostavljena ista. Tokom jednosatnog kuvanja treba održavati blago krčkanje. Izvor ne navodi da li lonac treba poklopiti, niti koliko dodatne vode eventualno doliti. Urednička preporuka da se šerpa delimično ili potpuno poklopi služi samo da ograniči isparavanje; ako tečnost ipak nestaje, dodaje se tek toliko vode da jelo ne zagori, bez predstavljanja te dopune kao izvornog podatka.
Pošto izvor ne navodi vrstu mesa, u odabranoj verziji bezbednosni korak prati konkretan urednički izbor svinjetine. Najdeblji deo celog komada proverava se čistim kuhinjskim termometrom i treba da dostigne najmanje 63 °C, a zatim da odmori najmanje tri minuta. Ova smernica nije deo istorijskog ili lokalnog zapisa o receptu, već savremena bezbednosna preporuka za pripremljenu svinjetinu. Termometar se koristi samo za proveru, ne ostavlja se u loncu. Posle odmora, plantain, meso i tečnost dele se na dva tanjira. Rezultat je regionalno varivo sa malo tečnosti, a ne pokušaj da se objedine sve verzije pusandaua. Drugi zapisi iz Esmeraldasa sadrže drugačije kombinacije mesa, piletine, juke, krompira, jaja ili kokosovog mleka; ti sastojci nisu preneti u ovu formulu jer ih urbinaški zapis ne navodi. Isto tako, ova stranica ne tvrdi da je ovde izabrani oblik jedini, najstariji ili zvanično nacionalni. Ona čuva mesto porekla, količinu za dva tanjira i ono što lokalni opis zaista navodi, uz jasno označene praktične odluke potrebne da se zapis pripremi u savremenoj kuhinji.