Naziv papas con cuero koristi se za jela od krompira i svinjske kožice širom ekvadorskih visoravni, ali ne označava samo jedan recept. Ovde je zabeležena konkretna, izmerena verzija iz zbirke tradicionalnih recepata Univerziteta UNIANDES iz 2013. Beleška uz recept navodi da je prikupljen u El Porveniru, u kantonu Mocha, a zapisan u San Andrésu, u Píllaru. Zato ga predstavljamo kao regionalno jelo iz Tungurahua, a ne kao zvanično nacionalno jelo ili jedinstven recept koji se svuda priprema na isti način.
Izvor navodi četiri porcije i sedam izmerenih sastojaka: 600 g svinjske kožice, 800 g krompira, 60 g kikirikija, 50 g belog crnog luka, 15 g belog luka, 30 ml achiote ulja i 300 g svežeg neslanog sira. Kožica se najpre kuva u posoljenoj vodi oko dva sata. Voda u kojoj se kuvala ne baca se, već služi kao osnova sosa. Crni luk bele sorte i beli luk kratko se proprže na achiote ulju, pa se dodaju bujon i kikiriki umućen sa malo vode. U tom sosu kuvaju se oljušteni krompiri. Kožica se vraća u šerpu za završna tri minuta, a uz svaku porciju služi se parče svežeg sira.
Takav redosled određuje teksturu jela. Dugim kuvanjem kožica omekša, a njena tečnost postaje ukusan bujon. Kikiriki daje sosu punoću i gustinu, dok krompir upija deo tečnosti dok omekšava. Izvor ne navodi sortu ni veličinu krompira, pa je praktično izabrati manje krompire približno jednake veličine. Ako su krupniji, isecite ih na ujednačene komade kako bi se skuvali približno istovremeno, bez menjanja osnovnih sastojaka ili sosa.
Izvor određuje oko dva sata za kuvanje kožice, ali ne navodi posebno vreme za krompir. U kartici je za njegovo kuvanje upisano oko 20 minuta kao urednička procena, uz još tri minuta nakon vraćanja kožice. To su orijentiri za planiranje, a ne vremena preuzeta iz izvora; stvarno trajanje zavisi od veličine krompira, posude i jačine vatre. Kada se približite proceni, proverite krompir tankim nožem i nastavite lagano kuvanje dok nož ne prolazi lako kroz sredinu. U šerpi treba da ostane dovoljno bujona da se krompir kuva u sosu od kikirikija, ali izvor ne određuje dodatnu količinu vode.
Ovu formulu treba razlikovati od drugih regionalnih verzija. Ecuador Travel opisuje pripremu iz Azuaya kao gustu supu od krompira, mleka i svinjske kožice, koja se obično služi uz avokado i ají de sambo. To je dokaz da se jelo regionalno razlikuje, ali nije recept koji koristimo ovde. Verzija iz Mocha navodi kikiriki i achiote ulje, a uz jelo se služi sveži neslani sir. Ne treba spajati ove dve pripreme u jednu navodno univerzalnu verziju.
Na spisku je sveži neslani sir, bez naziva određene vrste. Izaberite blag, svež beli sir koji može da se iseče na parče; slani, dugo zreli sir promenio bi ukus recepta. Izvor ne meri so, već samo traži posoljenu vodu za kuvanje kožice. Navodi i „malo vode“ za blendiranje kikirikija, bez zapremine. Obe neodređenosti ostaju vidljive umesto da im pripisujemo izmišljene količine. Probajte gotov sos i dosolite samo ako je potrebno.
Za kućnu pripremu prvo stavite kožicu da se kuva, pa tokom tog vremena pripremite luk, beli luk, krompir i kikiriki. Dva sata su glavno vreme navedeno u izvoru; vreme pripreme i procena kuvanja krompira služe za planiranje, ne predstavljaju rezultat merenja iz izvora. Koristite čist nož i dasku za povrće nakon rada sa sirovom svinjetinom i držite pribor za sirovo meso odvojeno od sira koji se služi bez kuvanja. Termometar nije deo opreme: izvor predviđa dugo kuvanje, bez merenja temperature.
Služite jelo vruće, uz parče svežeg neslanog sira, kako je navedeno u zapisu. Tabela recepta ne propisuje dodatni ukras ni prilog, pa ih ova verzija ne dodaje. Gusto jelo od krompira i kikirikija može da bude zasitno i bez dodatne pratnje. Navođenjem mesta Mocha i čuvanjem izmerenih sastojaka i redosleda postupka, recept predstavlja proverljivu regionalnu pripremu, a ostavlja prostor za drugačije verzije koje postoje u drugim delovima Ekvadora.