Piftie de porc je rumunsko hladno jelo od komada svinjetine i šargarepe u bujonu koji se prirodno steže tokom hlađenja. U Rumuniji se za ovakvo jelo koristi i naziv răcituri, povezan sa načinom posluživanja. Naslov recepta ostaje Piftie de porc, dok je drugi naziv objašnjen u tekstu. Porodični recepti razlikuju se po izboru svinjskih komada, začinima i načinu slaganja u činije, pa ovde predstavljena verzija nije jedina niti zvanično propisana formula.
Za prirodno stezanje potrebni su komadi bogati kolagenom, naročito svinjske nogice sa kožom i zglobovi, koji se dugo kuvaju zajedno sa mesnatijim komadom. Tokom kuvanja vezivno tkivo otpušta želatin u tečnost. Kada se procedi i ohladi, bujon se steže bez dodatog želatina u prahu. Plećka sa kosti ili kolenica daju meso za serviranje, dok nogice doprinose čvrstoj teksturi. Birajte nesušene i ne dimljene komade radi čistijeg ukusa; zamolite mesara da preseče nogice kako bi voda dopirala do zglobova i kako bi stali u lonac.
Rumunski izvori beleže različite varijante. Zbornik tradicionalnih recepata okruga Bihor opisuje răcituri, poznate i kao cocioane, od svinjskih nogica i hrskavice, mesa, belog luka, šargarepe, soli, bibera i aleve paprike; navodi se da se jelo služi hladno, kao predjelo ili glavno jelo. Savremeni objavljeni recept za piftie koristi svinjske nogice, mesnatiju kolenicu, beli luk, crni luk, šargarepu i biber u zrnu, uz sporo kuvanje. Ova verzija prati taj opšti postupak, meri beli luk i koristi alevu papriku samo kao blag završni dodatak.
Počnite tako što ćete svinjetinu potopiti u hladnu vodu i držati je u frižideru. Kratko potapanje može da pomogne da se ukloni površinska krv i dobije bistriji početni bujon. Meso i novu vodu postepeno zagrevajte do ključanja, a zatim smanjite vatru čim se pojavi pena. Skidanje pene na početku i izbegavanje jakog ključanja praktični su načini da tečnost ostane bistrija. Bujon treba samo blago da struji, uz povremene sitne mehuriće. Burno ključanje može da rasprši masnoću i sitne čestice, pa aspik postaje mutan ili mastan.
So i biber u zrnu začinjavaju tečnost, a crni luk i šargarepa dodaju se pošto uklonite početnu penu. Svinjetinu kuvajte dok se meso lako ne odvaja od kostiju, a koža i vezivno tkivo ne omekšaju. Navedeno vreme je orijentaciono jer veličina i vrsta komada mogu da se razlikuju. Meso treba da ostane prekriveno tečnošću; ako je potrebno, dolijte malo vrele vode. Šargarepu izvadite kada omekša i isecite na kolutove za činije. Luk je već pustio aromu u bujon i može da se baci.
Procedite bujon, pa u topao, ali ne ključao, umešajte izgnječeni beli luk i ostavite ga da odstoji 15–20 minuta. Tako se dobija sveža aroma belog luka, a jačina može da se podesi pre sipanja u činije. Probajte bujon dok je topao: treba da bude nešto izraženije začinjen nego supa jer se jelo služi hladno. Uklonite višak masnoće sa površine pre porcionisanja. Meso bez kostiju rasporedite ravnomerno, dodajte kolutove šargarepe i prelijte bujonom da sve prekrije. Plitke činije daju uredne porcije i pomažu ravnomernom hlađenju.
Bujon treba da se steže u frižideru najmanje šest sati, a često i preko noći. Tokom hlađenja vodite računa o bezbednosti: vrelu smesu rasporedite u plitke činije i stavite u frižider u roku od dva sata od kuvanja, umesto da veliki lonac ostavite na kuhinjskom pultu. Frižider na 4 °C ili nižoj temperaturi omogućava da se želatin stegne dok svinjetina ostaje hladna. Kada se stegne, aspik treba da zadrži oblik pri vađenju kašikom, ali da ostane mekan i prijatan za jelo.
Piftie se služi hladna kao predjelo ili lagan glavni obrok; hleb može da se posluži uz nju, a malo aleve paprike predstavlja jednostavan završetak. Prirodno stegnut bujon je ključna osobina jela. Ako ostane tečan, uzrok je obično previše vode ili premalo kože i zglobova bogatih kolagenom. Ne ostavljajte ga duže na sobnoj temperaturi: bezbedno ga rashladite i poslužite kao svinjski bujon ili ga kasnije ponovo zagrejte i blago ukuvajte uz više komada bogatih kolagenom. Ostatke poklopite, čuvajte na 4 °C ili niže i iskoristite u roku od tri do četiri dana.