Cascaritas cañaris su primer jela čiji identitet ne čine samo sastojci već i tehnika. Koža na svinjskom butu zapekne se plamenikom dok se ne odvoji i ne postane hrskava. Udruženje kuvara Ekvadora vezuje jelo za provinciju Kanar i navodi mote, krompir papa chaucha i tostado kao priloge. Turistički koridor naroda Kanari pominje da se ovo jelo može probati u Bibliánu i opisuje ga kao deo lokalne kulture hrane. Ovi izvori potvrđuju regionalno poreklo; ne utvrđuju jedinstven zvanični recept za ceo Ekvador.
Izvorni recept je veoma sažet. Navodi 6 funti svinjskog buta sa kožom, so bez određene količine, 2 funte kuvanog motea, 2 funte krompira papa chaucha i 1 šolju tostada. Prinos je 20 porcija. U tekstu ne piše da li je but sa kosti, koliko dugo treba raditi plamenikom ni kako se termički obrađuje meso u sredini. Nije objašnjeno ni da li se šolja tostada meri po zapremini ili težini. Te pojedinosti ostaju nepoznate i ovde se ne predstavljaju kao činjenice iz izvora.
Tehnika koja određuje ovo jelo jeste direktno zapekanje kože plamenikom, dok se ne odvoji i ne postane hrskava. Univerzitet u Kuenki opisuje kako se ranije koristio žar od suvog eukaliptusa, a danas često plinski plamenik; navodi i da se oprljene dlačice sastružu pre nego što se koža ponovo zagreje do zlatne boje i hrskavosti. Kratki recept Udruženja kuvara ne daje taj postupak korak po korak. Zato se struganje ovde preporučuje samo ako posle opaljivanja ostanu dlačice ili tamni ostaci. Cilj je ravnomerno hrskava koža bez pregorelih delova.
Ovo izdanje prvo peče ceo but u rerni, a zatim završava kožu kuhinjskim plamenikom. Pečenje u rerni urednička je dopuna za bezbednu kućnu pripremu; izvorni sažeti recept ga ne opisuje. Meso pecite dok najdeblji deo ne dostigne najmanje 63 °C, pa ga ostavite da odmori bar 3 minuta, u skladu sa smernicama USDA FSIS za svinjsko pečenje. Vreme je okvirno, a ne obećanje: izvor ne navodi da li je but sa kosti niti njegov oblik, a te osobine menjaju trajanje pečenja.
Rad sa plamenikom zahteva oprez. Postavite pečeni but na stabilnu nezapaljivu podlogu, na otvorenom ili na drugom mestu koje je dobro provetreno i dozvoljeno uputstvom proizvođača. Hvataljkama ga držite stabilno. Plamen stalno pomerajte preko kože dok ne postane zlatna i hrskava, kao u izvornoj tehnici. Ako ostanu oprljene dlačice ili crni ostaci, sastružite ih čistim nožem, pa kratko dovršite kožu plamenikom. Držite vatru dalje od odeće, papira, ruku i masnoće koja se sliva. Nemojte peći kožu iznad lokve vrele masti niti pored plinskog gorionika. Cascaritas poslužite odmah: univerzitetski izvor navodi da hrskava koža hlađenjem može da očvrsne.
Prilog prati izvorni spisak. Skuvajte krompir papa chaucha u vodi dok ne omekša, koristite mote koji je već skuvan i poslužite navedenu šolju tostada. Izvor samo navodi krompir kao prilog, bez uputstva kako da ga pripremite, pa je kuvanje u vodi praktična dopuna. Nije navedeno ni da li se meso poslužuje zajedno sa kožom; ovo izdanje seče pečeni but tako da se meso i hrskava koža podele na 20 manjih porcija, koliko navodi izvor. Nemojte ovo jelo poistovećivati sa chugchucaras iz Latakunge, koje imaju drugačiji sastav i regionalni identitet.
Cascaritas su najhrskavije odmah po završnom zapekanju. Ostatke svinjskog mesa ohladite i stavite u frižider u roku od 2 sata, odnosno za 1 sat ako je temperatura prostorije viša od 32 °C. Čuvajte ih na 4 °C ili niže i pojedite u roku od 3–4 dana; ostatke podgrejte do 74 °C. To su savremene smernice za kućnu bezbednost hrane, a ne tvrdnje o starom receptu. Tekst čuva poreklo iz Kanara i količine koje je zabeležio ekvadorski kulinarski izvor, dok kućni postupak pečenja jasno odvaja od tih dokumentovanih činjenica.