U Holandiji se nazivom lekkerbekje označava komad bele ribe koji se umače u testo i prži u dubokom ulju. Akademski rečnik ANW u holandskom značenju navodi mol, vahnju, bakalar ili drugu belu ribu. Identitet jela zato određuju oblik i postupak pripreme, a ne jedna obavezna vrsta ribe ili jedini tačan recept za testo. Ova verzija koristi filet bakalara, jer se lako deli na porcije, a ta vrsta pojavljuje se i u savremenim holandskim receptima. Može se izabrati i druga čvrsta bela riba slične debljine.
Naziv ima dužu istoriju od bilo kog savremenog kućnog recepta. Jezikoslovci Nicoline van der Sijs i Ewoud Sanders objavili su 2019. pregled starih holandskih novinskih oglasa za lekkerbekjes. Značenje povezano sa prženom ribom potvrđeno je u oglasima iz 1925, a reklamni navodi ribarnica postaju učestaliji krajem dvadesetih i tokom tridesetih godina. Autori razmatraju i različita objašnjenja imena, ali upozoravaju da popularno narodno tumačenje ne treba predstavljati kao dokazanu etimologiju. Zbog toga se poreklo same reči ovde ne iznosi kao izvesna činjenica.
Lekkerbekje se često pominje uz kibbeling, ali se jela obično razlikuju po načinu serviranja. Kibbeling se najčešće pravi od manjih komada ribe, dok se lekkerbekje prži i služi kao ceo filet ili veći komad. Ovaj recept zadržava filet u celini, tako da posle prženja ostanu vidljivi oblik i listići ribe. Nije reč ni o filetu samo uvaljanom u brašno i pečenom u tiganju: potpuno obavijanje testom i prženje u dubokom ulju daju mu karakterističnu koricu. Ista vrsta testa može se koristiti za oba jela, ali se razlikuju po obliku porcije i načinu serviranja.
Testo spaja pšenično brašno i kukuruzni skrob sa malo praška za pecivo i veoma hladnom gaziranom vodom. Skrob pomaže da korica bude lagana i hrskava, dok mehurići u gaziranoj vodi doprinose vazdušastoj strukturi. Umutite sastojke samo dok ne nestanu suvi džepovi brašna. Nekoliko sitnih grudvica nije prepreka; dugo i snažno mućenje može da oteža oblogu. Testo držite hladnim i upotrebite ubrzo posle mešanja. Ako kratko odstoji, promešajte ga nežno umesto da ga ponovo energično mutite.
Pre pohovanja dobro osušite ribu. Vlaga na površini otežava prijanjanje testa i može da izazove prskanje kada filet dodirne vrelo ulje. Tanko posipanje brašnom daje testu za šta da se uhvati, ali višak treba otresti da ne ostane brašnasta naslaga. Svaki filet umačite neposredno pre prženja. Spuštajte ga polako u ulje i nemojte odjednom ubaciti previše komada: hladna riba tada obara temperaturu ulja i korica može postati masna umesto hrskava.
Za ulje je 175–180 °C praktičan raspon za prženje, u skladu sa savremenim holandskim receptima. To je cilj za ulje, a ne potvrda da je sredina ribe bezbedno termički obrađena. Debljina fileta utiče na trajanje, pa je pet do osam minuta samo procena. Proverite najdeblji deo: treba da dostigne 63 °C tokom 15 sekundi. Kao dodatni pokazatelj, meso postaje neprozirno i lako se razdvaja viljuškom. Vizuelni znak ne zamenjuje zaključanu temperaturnu proveru.
Posle prženja ostavite filet da se cedi na rešetki, umesto da komade slažete jedan na drugi. Vazduh tada struji i ispod ribe, pa korica sporije omekšava. Poslužite odmah uz limun i remulad sos. Holandski izvori pominju i krompir kao prilog, ali takvi dodaci razlikuju se od ribarnice do domaćinstva i nisu obavezan deo ove recepture. Tokom rada držite vodu podalje od ulja i ne punite fritezu iznad označenog bezbednog nivoa.
Ovo je ponovljiva kućna verzija prepoznatljivog celog fileta u hrskavom testu. Ne tvrdi da kopira tajni recept određene prodavnice niti da predstavlja jednu istorijsku formulu. Bakalar je izbor za ovaj recept, a ne jedina moguća riba u širem holandskom značenju jela. Pažljivo sušenje, hladno testo, manje ture i provera najdebljeg dela pomažu da se dobije ono što postupak obećava: hrskava spoljašnjost i nežna, bela riba iznutra.