Deventer koek je začinski kolač od raži i meda povezan sa holandskim gradom Deventerom. Veza grada i ovog peciva dokumentovana je gradskim propisima koji se pominju od 1417. godine: tada su određene pojedinosti o velikim i malim kolačima. Taj datum potvrđuje da je proizvod već bio predmet regulisane izrade i trgovine, ali ne otkriva kada je prvi put nastao. Dugačak, uzak oblik i gradski nadzor pomogli su da Deventer koek postane prepoznatljiv proizvod, a ne samo još jedan slatki hleb.
Osnovu istorijskog proizvoda čine jednostavni sastojci: raženo brašno, med, čista voda i začini. Komercijalni recept, mešavina meda i odnos začina bili su čuvana tajna; proizvođač Jb. Bussink i danas navodi da je njegov konkretan recept tajan. Med i odsustvo masti i jaja povezuju se sa dugom održivošću tradicionalnog kolača kada se čuva na suvom. Zbog toga se kućni recept ne predstavlja kao pronađeni srednjovekovni zapis niti kao jedini pravi Deventer koek.
Ova verzija prati javni recept fondacije Molen De Lelie, koja svoj kolač otvoreno opisuje kao približnu kućnu verziju. Recept pruža upotrebljiv okvir: raženo brašno i krupnije integralno raženo brašno, med, tamni smeđi šećer, vodu, mešavinu začina, prašak za pecivo i kandiranu koru pomorandže. To nije komercijalni recept kuće Bussink, a njegove savremene mere ne mogu se pripisivati kolaču iz 1417. Naziv označava regionalni stil, dok spisak i postupak opisuju baš ovu kućnu pripremu.
Dve teksture raži daju sredini kolača više karaktera nego samo fino brašno. Raženo brašno daje ujednačenu osnovu, a krupnije integralno brašno ostavlja zrnastiji presek. Med i tamni smeđi šećer daju punu slatkoću, dok kandirana kora pomorandže unosi male citrusne komadiće. Izvorna mešavina začina navodi cimet, muškatni oraščić, karanfilić i kardamom. Ovde ostaju objedinjeni u jednoj odmerenoj stavci jer izvor ne navodi koliko svakog začina ide pojedinačno.
Sirup se priprema od vode, meda i šećera, koji se u šerpici zagrevaju tek toliko da se rastvore. Nema potrebe da tečnost provri. Pre mešanja sa brašnom ostavi je da se prohladi dok ne bude topla, ali bez jakog isparavanja. Vodu dodaj postepeno i zaustavi se kada dobiješ gusto, glatko testo koje može da se utisne u kalup. Pošto izvor daje raspon, dodatnih do 25 ml služi samo za podešavanje gustine i ne mora se potrošiti.
Kandirane komadiće kore umešaj u gusto testo, pa ga rasporedi u kalup za veknu obložen papirom za pečenje, dug oko 25 centimetara. Peci na 170 °C dok sredina ne bude pečena; čist drveni štapić ne treba da izađe obložen sirovim testom. Izvor navodi 60–70 minuta, a rerne i kalupi mogu malo da se razlikuju, zato proveri kolač pri kraju tog raspona. Pre vađenja iz kalupa ostavi ga da se potpuno ohladi. Topao kolač se teže seče, a gusta sredina može da se sabije.
Mlin preporučuje da se ohlađena vekna ostavi da odmori jedan dan kako bi se tekstura ujednačila. Taj odmor se računa povrh 90 minuta pripreme i pečenja navedenih na kartici recepta. Iseci umerene kriške i posluži ih uz kafu ili čaj. Jednostavni dodaci ostavljaju da se istaknu raž, med, začini i kandirana kora pomorandže koji određuju ovu kućnu verziju.
Deventer koek pripada široj holandskoj tradiciji začinskih kolača koji mogu duže da se čuvaju, ali njegovo ime nosi konkretnu vezu sa gradom. Izvori potvrđuju regionalni identitet i tajnost komercijalne mešavine, ali ne tvrde da se svaka vekna pravi po jednom receptu. Potpuno ohlađen kolač drži zatvoren na hladnom, suvom i tamnom mestu, zaštićen od vlage. Isečene ostatke čuvaj u zatvorenoj posudi u frižideru do tri dana ili dobro umotane kriške zamrzni do tri meseca, prema holandskom vodiču za čuvanje kolača. Pre posluživanja ostavi krišku da se odmrzne. Takvo čuvanje štiti aromu začina i sprečava da kriške upiju vlagu ili mirise druge hrane.