Nabos con pepa de zambo de Ilumán zasniva se na kuvarskoj praksi jedne porodice iz zajednice San Luis de Agualongo, u parohiji San Juan de Ilumán, nedaleko od Otavala u provinciji Imbabura. Lokalni zapis pominje Kichwa kuvaricu Carmen Tituaña i opisuje kako ona na planini Taita Imbabura skuplja zelene listove koje naziva nabo, pere ih, seče i kuva. Posebno tostira i na kamenu melje pepu de zambo dok ne dobije pastu, koju povezuje sa krompirom. Isti zapis prenosi da se jelo kuva na drvima, kao u kuhinji njene majke Rose Marije Vinuesa. To svedočenje potvrđuje regionalni porodični kontekst; ne dokazuje jedinstven recept za sva domaćinstva ili zajednice Kichwa.
Naziv jela pominje nabos, ali lokalni članak jasno govori o zelenim listovima. Ne opisuje koren, ne određuje botaničku vrstu i ne daje naziv biljke koji bi se mogao sigurno izjednačiti sa određenom vrstom na srpskom tržištu. Zato se ovde koristi izvorna reč nabo uz objašnjenje da su u pitanju listovi, a ne koren. Nabavite samo jestivo lišće iz pouzdane prodavnice ili sa pijace. Nemojte brati nepoznate samonikle biljke zato što liče na poznato povrće. Članak opisuje planinski kraj i napor potreban za branje, ali ovaj kućni recept ne tvrdi da ponavlja berbu niti uslove prvobitne kuhinje.
Pepa de zambo je seme andskog ploda koji se u Ekvadoru zove zambo ili sambo. Ekvadorski izvori identifikuju zambo kao Cucurbita ficifolia i navode da su semenke jestive, da se često tostiraju i koriste u sosevima. U zapisu iz Ilumána semenke se prvo tostiraju, a zatim melju na kamenu dok ne postanu pasta. Taj postupak daje jelu prepoznatljiv orašast ukus i povezuje krompir sa kuvanim listovima. Ne radi se o mesu bundeve, niti ovaj recept zamenjuje semenke zamba semenkama druge tikve bez objašnjenja.
Krompir daje meku, skrobnu osnovu. Lokalni zapis kaže da se pasta od semenki meša sa krompirom i da se listovi kuvaju, ali ne donosi težine niti detaljan postupak. U ovoj kućnoj verziji listovi i krompir se seku na praktične komade, kuvaju dok ne omekšaju, pa sjedine sa pastom od tostiranih semenki. Malo sačuvane tečnosti od kuvanja pomaže da se pasta poveže. Tako nastaje postupak koji se može pratiti u savremenoj kuhinji, ali uz jasnu granicu: ovde navedene količine, so, tačan redosled i vremena uredničke su procene, a ne mere pripisane Carmen Tituaña ili njenoj porodici.
Direktni zapis kaže da se jelo kuva na drvima, kao što je to radila prethodna generacija. Kuvanje na drva deo je opisanog kućnog konteksta, ali promena goriva ne može sama po sebi da reprodukuje isti ukus. Ovde se koristi obična šerpa i kućni šporet, kao praktična oprema za čitaoca. Tiganj služi za suvo tostiranje semenki, a avan i tučak za njihovo mlevenje. Ako domaćinstvo ima odgovarajući čist kameni alat za mlevenje, može ga upotrebiti; važna radnja koja je dokumentovana jeste da se semenke tostiraju i melju u pastu.
Spisak sastojaka namerno ostaje kratak. Izvor pominje listove, krompir i pepu de zambo, a ne navodi ulje, luk, beli luk, mlečne proizvode, začinsko bilje ili meso. So je dodata samo kao skromno uredničko začinjavanje, a voda je navedena u praktičnoj količini za kuvanje. Time se recept čini ponovljivim, bez dodavanja zaprške ili drugih elemenata koji bi mogli da zamagle zabeleženi identitet jela. Konačnu gustinu podesite postepeno sačuvanom tečnošću, jer semenke mogu upiti različitu količinu vode u zavisnosti od toga koliko su fino samlevene.
Članak prenosi i lokalno verovanje o listovima i anemiji. Ovaj recept to ne predstavlja kao zdravstveni savet niti kao nutritivnu tvrdnju. Kulinarski izvor može zabeležiti reči zajednice, ali one se ne pretvaraju automatski u medicinsku preporuku. Ovde se jelo predstavlja kao hrana i kao dokumentovani izraz lokalnog znanja, a ne kao terapija, nutritivni režim ili dokaz jedinstvenog drevnog porekla. Isto tako, naziv Kichwa odnosi se na porodicu i zajednicu iz konkretnog izvora, a ne na sve narode Kichwa niti na celu Ekvatorsku kuhinju.
Poslužite jelo toplo, dok pasta od semenki još oblaže listove i krompir. Kratak spisak sastojaka usmerava pažnju na razliku između nežnih listova, mekog krompira i tostiranih semenki. Prinos od četiri porcije i navedene količine praktična su polazna osnova ove verzije, pošto lokalni zapis ne daje broj porcija. Ako su listovi zreliji i vlaknastiji, kuvajte ih dok ne omekšaju pre nego što ih sjedinite sa krompirom. Ako je smesa suva, dodajte sačuvanu tečnost malo-pomalo. Ostatke brzo ohladite, čuvajte u frižideru i iskoristite u skladu sa opštim pravilima bezbednog čuvanja hrane.