Zaanse duivekater je slatki beli hleb povezan sa regionom Zaanstreek u severnoj Holandiji. Dugačak je i ovalan, sa karakteristično zasečenim ili uvijenim krajevima i plitkim ukrasnim linijama na površini. Sredina je meka i zbijena, korica u rerni dobija zlatnu boju, a limunova kora daje blago slatkom testu svežu aromu. Pekari i domaćinstva u regionu prave sopstvene verzije, pa je ovaj recept praktična prilagođena verzija za kućnu pripremu, a ne tvrdnja da postoji jedna jedina istorijska formula.
U regionalnim opisima duivekater se navodi kao praznični hleb, povezan sa Uskrsom, Duhovima i božićnim periodom. Danas se jede i tokom ostatka godine, uz doručak, kafu ili čaj. Tačno poreklo naziva i hleba nije utvrđeno. Priče o drevnim obrednim hlebovima pripadaju folkloru i ne treba ih predstavljati kao potvrđenu istoriju. Savremeni opisi pouzdanije ističu regionalnu vezu, slatko belo testo i pažljivo oblikovan izgled koji se prepoznaje i pre nego što se hleb iseče.
Recept prati objavljenu kućnu verziju Zaanse pekara Leks Brakenhofa. On navodi da je formula namenjena kućnim pekarima prilagođena, jer porodični recept pekare ostaje tajna. Objavljeni sastojci su brašno, kvasac, mleko, šećer, so, limun, puter i jaje; navedene su i količine svežeg ili suvog kvasca. Postupak počinje predtestom, a zatim se dodaju preostali sastojci, oblikuje se vekna i peče do zlatne boje. Ovde su zadržane te količine i faze, uz jasne praktične smernice za kućnu kuhinju.
Predtesto daje kvascu vremena da počne da radi pre nego što se dodaju ostatak brašna i masniji sastojci. Pomešajte polovinu brašna sa kvascem, delom mleka i delom šećera, pa pokrijte činiju na oko sat vremena. Smesa treba vidljivo da naraste i da postane vazdušasta. Vreme je okvirno: u hladnijoj prostoriji narastanje može da potraje, dok će u toplijoj ići brže. Nastavite tek kada se na predtestu vide znaci aktivnosti, umesto da se oslanjate samo na sat.
Kada umesite ostatak brašna, mleka, šećera, soli i limunove kore, dodajte omekšali puter i nastavite da mesite dok testo ne postane glatko i elastično. Obogaćeno testo u početku može biti lepljivo, ali nemojte odmah dodavati mnogo brašna jer vekna može ispasti suva i teška. Kratko narastanje pod poklopcem opušta gluten i olakšava oblikovanje. Ako mesite rukom, gurajte testo od sebe pa ga preklopite. Napravite kratku pauzu ako se testo opire, pa nastavite kada se opusti.
Izduženi oval i uvijeni krajevi najprepoznatljiviji su elementi duivekatera. Ravnomerno oblikujte sredinu, zasecite krajeve i uvijte razdvojene pramenove ka spolja u spirale. Premažite veknu umućenim jajetom kako bi korica dobila sjaj, pa plitko urežite ukrasne linije na vrhu. Ti rezovi služe za ukrašavanje, zato ih nemojte praviti duboko; duboki zaseci mogu oslabiti oblik. Tokom završnog narastanja testo će postati vazdušastije, ali vekna treba da zadrži izduženu formu. Pečenje na plehu bez kalupa čuva slobodnu, izduženu siluetu karakterističnu za ovakav način oblikovanja, a krajevi ostaju jasno vidljivi sa strane.
Objavljeni postupak predviđa pečenje na 200 °C oko 20–30 minuta. Rerne se razlikuju, zato počnite da proveravate hleb posle 20 minuta i tražite ravnomerno zlatnu koricu. Vekna treba da bude čvrsta na dodir i pečena i sa donje strane. Posle pečenja je prebacite na rešetku i ostavite da se ohladi pre sečenja. Hlađenje omogućava sredini da se stegne, pa se kriške manje sabijaju i ne cepaju dok je hleb još topao.
Duivekater je ukusan sam ili uz puter, kafu i čaj. Za najbolju teksturu ohlađen hleb čuvajte na sobnoj temperaturi, u zatvorenoj kutiji za hleb ili kesi; papirna kesa pomaže da korica ostane hrskavija. Hleb nemojte držati u frižideru jer se tamo brže suši. Može da se zamrzne ako se dobro umota, mada mu se kvalitet vremenom pogoršava kako se isušuje. Ako se na hlebu pojavi vidljiva buđ, bacite ga umesto da uklonite samo zahvaćeni deo.