Accras de morue — antilski uštipci od usoljenog bakalara
Accras de morue pripadaju francusko-antilskoj kuhinji, a ne samo širokoj kategoriji francuskih prženih jela. U Gvadalupu se usoljeni bakalar spaja sa mladim lukom ili cive lukom, svežim začinskim biljem i ljutom paprikom, pa se smesa u malim porcijama spušta u vrelo ulje. Kućne varijante mogu sadržati jaje ili mleko, ali ova smesa se oslanja na brašno, vodu i prašak za pecivo, tako da ukus ribe i aromatičnih sastojaka ostane u prvom planu.
Najvažniji deo pripreme dešava se pre nego što se ulje uopšte zagreje. Usoljeni bakalar se odsoljava u hladnom, uz više promena vode, zatim se blago pošira i sitno usitni uz pažljivo uklanjanje kože i kostiju. Smesa treba da bude dovoljno gusta da zaobljena kašičica ostane na mestu nekoliko sekundi. Previše retka smesa se širi, upija više masnoće i lakše daje tanku koricu oko vlažne sredine.
Jednočasovno odmaranje u frižideru daje brašnu vreme da upije tečnost i olakšava jednako porcionisanje. Tokom prženja temperatura od oko 175 °C omogućava malim uštipcima da porumene, a da se sredina potpuno ispeče. Rad u malim turama sprečava nagli pad temperature ulja. Gotov uštipak treba da bude tamnozlatan i dovoljno lagan da pluta, dok je prelomljena sredina čvrsta i puna pare, bez sirove ili brašnaste vlažnosti.


