Sinpo dakgangjeong je korejska pržena piletina povezana sa pijacom Sinpo u Inčonu. Naziv dakgangjeong opisuje hrskave komade piletine obložene gustim, slatkim ili slatko-ljutim sosom. Turistička organizacija Koreje izdvaja hrskavu piletinu sa slatko-ljutim prelivom kao najpoznatije jelo pijace, dok zvanični vodič Inčona pominje ljuti sos, čili Čongjang i kikiriki u prahu. Ovaj kućni recept oslanja se na te zabeležene odlike, ali ne pokušava da rekonstruiše zaštićenu recepturu konkretnog lokala.
Međunarodna pijaca Sinpo razvila se iz malih tezgi sa povrćem koje su opsluživale stanovnike lučkog kraja krajem 19. veka. Prema Turističkoj organizaciji Koreje, pijaca je zvanično registrovana 1970. godine i danas okuplja više od 140 prodavnica. U takvom ambijentu jelo se vezalo za brzu hranu koja se može poneti: piletina se prži dok ne postane hrskava, zatim se oblaže začinjenim sosom i završava posipom od kikirikija.
Inčonski turistički vodič beleži da je lokalna radnja Sinpo dakgangjeong otvorena 1985. i da piletinu prži više puta pre mešanja sa ljutim sosom. Pominje se i završni dodatak od čilija Čongjang i kikirikija u prahu. Ti podaci pomažu da se razume karakter jela, ali ne otkrivaju tačan odnos sastojaka niti celu tehniku lokala. Zato je ovde razvijena praktična kućna verzija sa pilećim krilcima, krompirovim skrobom i glazurom od soja-sosa i korejskog pirinčanog sirupa.
Dakgangjeong treba razlikovati od šire kategorije korejske začinjene piletine poznate kao yangnyeom chicken. Nazivi se u svakodnevnom govoru mogu preplitati, a obe verzije mogu biti hrskave i prelivene sosom. Ovde je naglasak na malim komadima krilaca, tankoj skrobnoj korici, dvostrukom prženju i sjajnom sosu koji se brzo steže. Kikiriki i zelena ljuta papričica daju završni ukus i podsećaju na opisanu inčonsku verziju, bez tvrdnje da je svaki detalj isti kao u radnji.
Krompirov skrob pravi laganu, suvu koricu koja dobro zadržava glazuru. Krilca se prvo začinjavaju solju, biberom i svežim đumbirom, zatim se ravnomerno uvaljaju u skrob. Pre prženja otresite samo rastresit višak: neravnomeran debeli sloj može ostati brašnast, dok gola mesta slabije hrskaju. Radite u serijama kako bi komadi mogli slobodno da plutaju i kako temperatura ulja ne bi naglo pala.
Prvo prženje na 165–175 °C traje 12–13 minuta i kuva meso, a drugo, kraće prženje od 10–12 minuta, suši površinu i pojačava hrskavost. Vreme zavisi od veličine krilaca i posude; najdeblji komadi moraju dostići najmanje 74 °C u sredini. Temperatura ulja služi za kontrolu prženja, dok je provera najdebljeg komada važna za bezbednost. Ako nemate uređaj za merenje, nemojte se osloniti samo na boju korice kao dokaz da je piletina gotova.
Dok se piletina prži, kratko zagrejte beli luk, soja-sos, sirup, sirće, šećer i po želji senf sa sušenim čilijem. Sos treba da provri i postane sjajan, ali ne da se dugo kuva do tvrde karamele. Pošto pirinčani sirup brzo zgušnjava smesu, sklonite posudu sa vatre čim glazura obloži kašiku. Piletinu umešajte tek neposredno pre posluživanja; tako korica ostaje hrskavija, a mleveni kikiriki i susam ne omekšaju prerano.
Ovaj recept daje četiri porcije i traje oko 90 minuta, uključujući pripremu, kratko odmaranje obložene piletine i prženje u više serija. Pripremite sve sastojke pre zagrevanja ulja, držite sirovu piletinu odvojeno od gotove hrane i operite ruke, pribor i radnu površinu posle rukovanja. Sirovu piletinu nemojte ispirati; obrišite je ubrusom. Ostatke stavite u plitku poklopljenu posudu i rashladite u roku od dva sata. Podgrejte ih do 74 °C pre jela. Organizujte rad tako da pored šerpe sa uljem bude dovoljno prostora za rešetku i pleh, a sirova krilca držite na posebnom poslužavniku. Hvataljke kojima okrećete sirovu piletinu nemojte vraćati na gotove komade bez pranja. Kada završite prženje, isključite ringlu i ostavite ulje da se ohladi pre premeštanja ili odlaganja. Poslužite piletinu odmah nakon glaziranja; ako sos i krilca čekaju, korica će upiti vlagu i izgubiti deo hrskavosti.