Zeeuwse bolus prepoznaje se po niskoj spirali od mekanog belog kvasnog testa. Dugačak komad testa uvalja se u tamni smeđi šećer sa cimetom, pa se zatim uvije u krug. Tokom kratkog pečenja šećer se topi i obavija testo sjajnim, lepljivim slojem. Spoljašnjost se karamelizuje, a sredina ostaje mekana i nalik hlebu. Cimet i šećer nalaze se na površini, a ne između slojeva kao kod punjene rolnice sa cimetom.
Danas se bolus prodaje u pekarama širom Zelanda i smatra se jednim od prepoznatljivih slatkih peciva te provincije. Ime i širi rod sličnih peciva imaju složeniju istoriju. Regionalni projekat kulturnog nasleđa Zeeuwse Ankers povezuje bolus sa slatkim kvasnim pecivima koja su sefardske jevrejske zajednice iz Španije i Portugala donele u Niske zemlje. Verovatno je stigao u Middelburg krajem šesnaestog veka, kada su se tamo naseljavale takve zajednice. To je istorijsko tumačenje, a ne pouzdan datum izuma ili dokaz da je jedan pekar osmislio današnji oblik.
Vremenom je zelandijska verzija dobila prepoznatljivu formu i postala deo lokalne pekarske tradicije. Zeeuwse Ankers navodi da su u Amsterdamu postojale i starije varijante sa bademovim filom ili đumbirom. U Zelandu se održala spiralno uvijena traka testa, prekrivena šećerom i cimetom. Nazivi se razlikuju od mesta do mesta: ponegde se koriste reči poput jikkemienen, draaier ili draai-koek. Za čitaoca van tog regiona, Zeeuwse bolus je najjasniji i najprepoznatljiviji naziv.
Ne postoji jedna formula koju koriste svi zelandijski pekari. Odnos šećera i cimeta, bogatstvo testa i željeni stepen lepljivosti razlikuju se od pekare do pekare. Zeeland.com objavljuje kućni recept sa brašnom, kvascem, malo jajeta, mlekom, vodom i puterom. Dobavljač za profesionalne pekare objavljuje zaseban recept za velike količine i naglašava kratko pečenje na visokoj temperaturi. Ova kućna verzija zasniva se na regionalnom receptu za kućnu pripremu: meko testo sa puterom, obilan sloj šećera i cimeta, spiralni oblik i kratko pečenje u dobro zagrejanoj rerni.
Odmah okrenuti pleh nakon pečenja nije samo način serviranja. Vrući šećerni sirup može da se zalepi za papir ili metal dok se hladi. Zato pleh prevrnite čim izađe iz rerne, dok je sirup još tečan i bolusi mogu da se odvoje. Šećer će se zatim stegnuti oko donje strane peciva u sjajan sloj. Budite oprezni: istopljeni šećer mnogo je topliji nego što izgleda i može ozbiljno da opeče. Pecivo treba da bude tek ispečeno, ali i dalje mekano i lepljivo, a ne tvrdo i suvo.
Zeeuwse bolus često se jede uz kafu, kao slatki doručak ili užina. Neki ga toplo odvajaju prstima dok se šećer još lepi. Uobičajen zelandijski način posluživanja jeste da se bolus preseče i ravnija donja strana premaže puterom. Zeeuwse Ankers beleži tu naviku, a Zeeland.com takođe preporučuje zelandijski puter uz pecivo. Puter je dodatak pri posluživanju, a ne fil u spirali. Sačekajte da se bolus dovoljno ohladi pre mazanja, kako puter ne bi odmah nestao u vrućem šećernom sirupu.
Naziv „Zeeuwse bolus met roomboter“ zato obuhvata i pecivo iz Zelanda i uobičajen način da se ono posluži sa puterom. Manja količina putera već se mesi u testo, a dodatni puter stavlja se tek na kraju. Količinu za posluživanje prilagodite ukusu. Bolusi se mogu jesti i bez putera, ali u ovoj verziji on je predviđen kao završni dodatak. Pošto je pecivo slatko i bogato, tanak sloj je dovoljan da se oseti kontrast putera i karamelizovanog šećera.
Od pune količine testa dobija se približno jedanaest manjih bolusa, u zavisnosti od tačnosti merenja porcija. Regionalni kućni recept navodi oko deset komada i oblikovanje porcija od 80 grama. Međutim, navedene količine sastojaka daju malo više testa nego što je potrebno za deset takvih porcija. Deljenjem na jedanaest jednakih delova porcije ostaju blizu navedene veličine i nema viška testa. Količina cimeta prati četiri holandske supene kašike iz izvora. Prema odobrenoj projektnoj meri, jedna takva kašika iznosi 12 ml, pa ukupno treba 48 ml cimeta.