Fryske sûkerbôle, na holandskom poznat i kao Fries suikerbrood, slatki je hleb od kvasnog testa povezan sa Frizijom, pokrajinom na severu Holandije. Naziv je na zapadnofrizijskom jeziku: sûker znači šećer, a bôle hleb. Meka, bela sredina prošarana je krupnim komadima šećera i toplim začinom. Tamo gde šećer dodiruje kalup, korica postaje lepljiva i blago karamelizovana. Ovo je hleb, a ne kolač; prepoznatljiv je po spoju mekog testa i koncentrovanih slatkih komadića.
Uz ovaj hleb vezana je regionalna pekarska tradicija, ali ime ne označava jedan jedini recept. Frizijski pekari i domaćinstva razlikuju se po testu, šećeru i začinima. Regionalni izvor opisuje šećerni hleb kao frizijski specijalitet od finog testa sa šećerom i cimetom, koji se danas može naći na mnogim mestima. Drugi recepti koriste sirup ili mleveni đumbir, dok profesionalne formule umešavaju krupne šećerne perle i cimet. Ova kućna verzija koristi cimet i krupni šećer u granulama, bez tvrdnje da se svaki frizijski hleb priprema na isti način.
Krupni šećer se u pečenju ponaša drugačije od običnog kristal šećera. Veći komadi omekšaju i delimično se istope, pa u sredini ostaju slatka, ponekad blago žilava mesta. Šećer uz kalup može da potamni i karamelizuje koricu. Rasporedite ga kroz testo u nekoliko slojeva i radite pažljivo; snažno mešenje može da polomi komadiće i neujednačeno ih rasporedi. Šećer kojim se posipa kalup doprinosi tankom karamelizovanom spoljašnjem sloju.
Cimet daje hlebu toplu aromu, ali ga ne pretvara u začinski kolač. U nekim opisima frizijske tradicije navodi se da se majci nakon rođenja ćerke poklanjao šećerni hleb, a cimet se pominje kao karakterističan za tu verziju. To je zabeležen običaj, ne pravilo koje važi za sva domaćinstva. Hleb se prodaje i jede i u drugim prilikama. Može se služiti za doručak ili uz kafu, isečen na kriške, sam ili sa puterom. Način služenja može da varira, a da se sam hleb ne menja.
Testo je obogaćeno mlekom, puterom i jajetom, pa je mekše od običnog belog hleba. Mesite ga dok ne postane glatko i elastično, pre prvog narastanja. Treba da bude meko i blago lepljivo, ali da zadrži oblik. Tokom prvog narastanja razvijaju se ukus i struktura. Pratite da li je vidno povećalo zapreminu i postalo vazdušasto; to je pouzdaniji znak od strogo određenog vremena. U hladnijoj kuhinji testo može sporije da raste, a na veoma toplom mestu brže.
Posle prvog narastanja testo se pažljivo rastanji, a mešavina cimeta i šećera rasporedi u slojevima. Presavijanje na trećine širi šećer kroz testo, a da se ne umesi u sitne mrvice. Između presavijanja testo samo blago rastanjite i stanite ako komadići šećera počnu da cepaju površinu. Oblikujte uredan valjak sa spojem na donjoj strani. Kalup dužine 30 cm podupire hleb tokom drugog narastanja i drži bočne strane blizu testa, pa se šećer koji se topi uz njih zadržava uz veknu.
Premazivanje kalupa puterom i šećerom deo je korice, a ne samo ukras. Nanesite puter i u uglove i uz stranice, pa pospite unutrašnjost šećerom. Krupni šećer u testu i sitni šećer u kalupu imaju različitu ulogu: šećer u granulama ostaje uočljiv u sredini, dok šećer uz kalup pomaže da nastane tanak spoljašnji sloj. Pre stavljanja u rernu ostavite testo da naraste i postane vazdušasto; ne mora da dostigne tačno određenu visinu iznad ivice kalupa.
Pecite hleb u potpuno zagrejanoj rerni dok ne dobije tamnozlatnu boju. Šećer na spoljašnjosti može da potamni pre nego što se hleb ispeče do kraja. Ako se to dogodi, labavo prekrijte površinu aluminijumskom folijom i nastavite pečenje. Vruć hleb je osetljiv, a otopljeni šećer može da izazove opekotine. Kratko ostavite hleb u kalupu, pažljivo odvojite ivice i izručite ga na rešetku uz zaštitu od vrelog kalupa i karamele. Ne secite ga dok je šećer još vruć i tečan.
Hlađenje je deo konačne teksture. Dok se hleb hladi, sredina se steže i lakše se seče kroz komadiće šećera. Prerano sečenje može da sabije topao hleb i izvuče lepljivi šećer iz sredine. Koristite nazubljen nož za hleb i secite čvrstim potezima kako bi meka sredina ostala cela. Korica može ponegde da bude lepljiva; to je očekivano kada se krupni šećer istopi uz kalup i ne znači da je hleb nedopečen.
Ostavite hleb da se potpuno ohladi, pa ga umotajte ili čuvajte u zatvorenoj kutiji za hleb na sobnoj temperaturi. Za najbolju teksturu potrošite ga u roku od nekoliko dana. Ako se prosuši, kriške kratko prepecite i poslužite sa puterom; od starijeg hleba mogu se napraviti i prženice, kao zasebno jelo. Osnova ostaje jednostavna: obogaćeno kvasno testo, cimet, krupni šećer, kalup premazan puterom i posut šećerom, uz dovoljno vremena za hlađenje. Tako se čuva prepoznatljiv kontrast Fryske sûkerbôle: mekan hleb sa slatkim, koncentrisanim komadićima šećera.