Welsh complet — severnofrancuski tost sa čedarom i pivom, šunkom i jajetom
Welsh complet pripada svakodnevnom repertoaru braserija i tradicionalnih estamineta severne Francuske, naročito u departmanima Nord i Pas-de-Calais. Njegovo poreklo je povezano sa britanskim i velškim jelima od sira na tostu, ali je severnofrancuska varijanta razvila jasno prepoznatljiv oblik: debela kriška hleba, kuvana šunka, čedar otopljen sa pivom i senfom, pa jaje na vrhu. Upravo jaje u lokalnoj upotrebi označava varijantu „complet“. Bez njega ostaje jednostavniji welsh i menja se naziv serviranja.
Najvažniji tehnički deo nije završno gratiniranje, već sos od sira. Zreli čedar treba postepeno topiti sa precizno odmerenom količinom piva na niskoj temperaturi. Ako sadržaj šerpe jako provri, mast se može odvojiti, a protein sira zategnuti u masnu i elastičnu masu. Dobar sos treba da bude gladak, sjajan i dovoljno gust da obloži lopaticu, ali i dovoljno tečan da se razlije preko šunke i tosta. Kratak boravak pod snažnim gornjim grilom potom zagreva celu porciju i daje nekoliko zlatnih tačaka na površini.
Četiri stabilne pojedinačne vatrostalne posude odgovaraju tipičnom braserijskom serviranju i bolje zadržavaju vreli otopljeni sir od jedne velike posude. Za meko žumance koriste se pasterizovana jaja, dok belance treba da bude potpuno stegnuto. Ako pasterizovana jaja u ljusci nisu dostupna, bezbedna alternativa je da se obično jaje ispeče do 71 °C u sredini, uz prihvatanje čvršćeg žumanceta. Tako meko žumance nikada ne zavisi od nedovoljno termički obrađenog nepasterizovanog jajeta.
Pivo je i tečnost i važan ukus sosa, ali kratko zagrevanje ne znači da je gotov Welsh complet bez alkohola. Topljenje na šporetu i kratko gratiniranje nisu dovoljni da bi se pretpostavilo potpuno isparavanje. U gotovom jelu zato može ostati alkohol iz piva. Hleb i pivo unose gluten, dok dižonski senf u ovoj pripremi donosi alergen senf i sulfite.


