Pită de Pecica je pšenični hleb povezan sa mestom Pecica u okrugu Arad. Evropska unija je naziv registrovala kao zaštićenu geografsku oznaku (IGP). Zaštićeni naziv odnosi se na proizvod napravljen u utvrđenom geografskom području i prema registrovanoj specifikaciji. Hleb ispečen kod kuće izvan tog područja ne može se smatrati sertifikovanim proizvodom Pită de Pecica. Ovde naziv označava stil hleba o kojem je reč, a formula je jasno predstavljena kao praktična kućna interpretacija javno dostupnih podataka o proizvodu.
Javni opis navodi osnovnu grupu sastojaka — pšenično brašno, svež kvasac, vodu i jodiranu so — i vekne različite težine, uključujući veknu od jednog kilograma. Oblik je blago izdužen i nepravilnog obrisa, sa zasečenom gornjom korom. Ti podaci usmeravaju izgled i sastojke u ovom receptu, ali ne otkrivaju pekarsku formulu. Lokalni pekari naveli su da njihov tačan radni recept nije javan, zato količine u nastavku ne treba tumačiti kao prepis zaštićene specifikacije.
Javna specifikacija opisuje opšti tok rada. Priprema se početna smesa, testo se mesi i fermentiše dok znatno ne naraste, a zatim se deli, kratko odmara, preklapa i oblikuje. Posle završnog narastanja vekna se zaseca i peče u posebnoj zidanoj peći bez otvorenog plamena. Nakon pečenja hladi se i premazuje vodom, što kori daje sjaj i nežniju teksturu. Ovaj kućni recept zadržava taj širi redosled, uz prilagođavanje opreme i vremena običnoj rerni.
Formula za jednu veliku veknu koristi 650 g pšeničnog brašna za hleb, 420 ml vode, 7 g svežeg kvasca i 10 g fine jodirane soli. Deo svakog sastojka ide u jednostavno predtesto, a ostatak se dodaje kasnije. Ove precizne količine urednički su razvijene za testo koje se može pripremiti kod kuće; to nisu objavljene IGP proporcije. Sirovo testo teži oko 1,09 kg, a pečenjem gubi deo vode, pa gotova vekna treba da bude približno veličine od jednog kilograma navedene u javnim opisima proizvoda.
Posle mešenja testo treba da bude elastično i blago lepljivo. Nemojte dodavati brašno samo zato što se pomalo lepi za prste; višak brašna može da zbije sredinu vekne. Blago pokvasite ruke da biste lakše rukovali testom. Tokom prvog narastanja pratite da se zapremina uveća približno dva ili tri puta, u skladu sa javnim opisom postupka. Fermentacija zavisi od temperature prostorije i testa, kao i od aktivnosti kvasca, pa je navedeno vreme okvirno. Zapremina i reakcija testa pouzdaniji su pokazatelji od samog sata.
Oblikovanje je jednostavno: zadržite jedan komad testa, preklopite ga ka sredini da zategnete spoljašnju površinu i urolajte u izduženu veknu sa blago suženim krajevima. Opis proizvoda dopušta nepravilan obris i ne zahteva savršenu simetriju. Sačekajte da oblikovano testo postane vazdušasto pre zasecanja. Jedan odlučan rez daje vekni prostor da se otvori tokom pečenja. Težak, unapred zagrejan pleh stvara vruću podlogu u kućnoj rerni. Takav režim je kućna prilagodba, a ne pokušaj da se ponovi tačna praksa pečenja u zidanoj peći.
Najpre pecite na višoj temperaturi, a zatim je smanjite kako bi vekna narasla pre nego što kora previše potamni. Recept daje raspon vremena zato što se kućne rerne razlikuju. Pratite tamnozlatnu boju, čvrstu donju koru i sredinu koja je pečena. Posle pečenja blago premažite koru čistom vodom, u skladu sa završnim korakom iz javnog opisa proizvoda. Hleb potpuno ohladite na rešetki pre sečenja. Ako ga isečete prerano, para iz sredine može da je učini gnjecavom iako je vekna dovoljno pečena.
Poslužite hleb uz čorbe, variva, sireve ili jednostavan obrok; kora i prozračna pšenična sredina daju prijatan kontrast. Ohlađen hleb kratko čuvajte na sobnoj temperaturi, presečenom stranom okrenutom nadole ili u kesi za hleb. Ako želite duže da ga sačuvate, zamrznite kriške. Sačekajte da se sredina ohladi pre zatvaranja u ambalažu i ne umotavajte topao hleb, jer kondenzacija omekšava koru. Kriške kratko zagrejte u tosteru. Identitet zaštićenog proizvoda ostaje vezan za Pecica i registrovani postupak, dok je ova odmerena kućna verzija posebna adaptacija, a ne neobjavljena komercijalna formula.