Kibbeling je holandski način pripreme sitnih komada bakalara ili druge bele ribe: komadi se oblažu začinjenim testom i prže dok omotač ne postane hrskav. Često se kupuje topao na ribljoj tezgi i jede kao užina, uz malu porciju sosa. Prepoznaje se po zalogajnoj veličini komada i mekoj beloj ribi ispod zlatne korice. Ova kućna verzija prati objavljeni osnovni recept holandskog lanca Albert Heijn, sa bakalarom, pivskim testom i gotovom mešavinom začina za ribu.
Naziv jela povezan je sa holandskom trgovinom ribom. Stariji opisi kibbeling vezuju za obraze bakalara, deo ribe koji se ranije koristio kao pristupačan ostatak. Kako je potražnja rasla, a obrazi postajali manje dostupni, naziv je počeo da obuhvata sitne komade iz drugih delova bakalara, a u savremenoj prodaji ponekad i druge bele ribe. U širem tržištu koriste se i aljaški polak, oslić, pišmolj ili sajta. Ovaj recept zadržava filet bakalara kao glavni sastojak i jasno označava zamene, umesto da sugeriše da je svaki komad koji se prodaje pod tim nazivom zaista bakalar.
Odmereni sastojci izabrane verzije potiču iz osnovnog recepta Albert Heijn-a: 500 grama bakalara, 200 grama brašna, jedno srednje jaje, 330 mililitara svetlog piva, pola kašičice soli, četiri kašičice mešavine začina za ribu i jedan litar suncokretovog ulja za prženje. Količine su predviđene za četiri porcije. Ulje je namenjeno fritezi; neće se sve upiti u ribu. Pratite oznaku za punjenje na uređaju i sipajte samo onoliko ulja koliko dozvoljava bezbedan nivo.
Svetlo pivo daje tečnost i lakoću testu. Jaje pomaže da se brašno veže i obloži ribu, a mešavina začina daje korici slan i aromatičan ukus. Holandske mešavine za ribu nisu uvek iste, zato proverite deklaraciju i sadržaj soli pre dodatnog dosoljavanja. Ovaj recept ima odmerenu polovinu kašičice soli; začini se koriste i za ribu i za završno posipanje vrućih komada. Gazirana voda je objavljena zamena za testo bez piva. Ona daje drugačiji ukus, pa je navedena kao varijanta, a ne tiha izmena osnovnog recepta.
Jednaki komadi važniji su od savršeno pravilnog oblika. Komadi širine oko dva centimetra brzo se isprže i lako oblažu testom. Pre toga posušite ribu: suvišna vlaga otežava prijanjanje testa i može da izazove prskanje ulja. Sirov bakalar držite na hladnom dok vam ne zatreba, koristite čist pribor i operite ruke i radnu površinu posle kontakta sa ribom. Ispržen kibbeling ne vraćajte na tanjir na kojem je stajala sirova riba.
Kontrola temperature je najvažniji deo tehnike. Izvorni recept zagreva ulje na 175 °C i prži bakalar u turama oko tri do četiri minuta. Termometar olakšava da se ta početna temperatura ponovi. Ako odjednom ubacite previše komada, ulje će se ohladiti, pa omotač može da ostane bled ili mastan. Stabilnih 175 °C pomaže da se testo stegne i postane hrskavo. Vreme je orijentir, a ne jedina provera: omotač treba da bude zlatan, a riba u sredini neprozirna i laka za razdvajanje viljuškom.
Kada je dostupna, friteza sa korpom olakšava rad; nikada je ne punite iznad označenog maksimuma. Pažljivo spuštajte ribu u vrelo ulje, držite vodu dalje i budite uz uređaj dok pržite. Ako koristite duboku šerpu, izaberite model sa visokim zidovima i dovoljno prostora, pažljivo pratite temperaturu i ne pomerajte je dok je puna vrelog ulja. Šupljikava kašika olakšava vađenje komada bez unošenja viška ulja na tanjir.
Kibbeling je najbolje poslužiti čim se ocedi, dok je korica još hrskava. Ravigote sos je uobičajen prilog, a kriška limuna daje svežu notu. Uz veći obrok može se poslužiti sa pomfritom ili jednostavnom salatom, ali to su predlozi, a ne odmereni sastojci ovog recepta. Ostatke brzo ohladite i stavite u zatvorenu posudu u frižider; pre jela ih dobro zagrejte. Ohlađena pržena riba gubi deo hrskavosti, zato pržite samo količinu koja će se odmah pojesti kada vam je tekstura najvažnija.