Morcilla de Abdón Calderón regionalna je svinjska krvavica povezana sa seoskom parohijom Abdón Calderón u kantonu Portoviejo, u provinciji Manabí. Ekvadorski Nacionalni institut za kulturno nasleđe beleži ovu lokalnu tradiciju u popisu manabijske kuhinje i navodi parohiju kao poznato mesto za morcillu. Ovaj recept opisuje regionalnu pripremu; ona nije zvanično označena kao nacionalno jelo i nijedan porodični postupak ne predstavlja sve lokalne kuvare.
Dokumentovani fil spaja pirinač, svinjsku krv, chicharrón i refrito. Lokalno novinsko izveštavanje opisuje čišćenje creva, kuvanje pirinča, pripremu luka i zelene paprike, pravljenje refrita i punjenje creva. Jedna porodica je novinaru rekla da deo njihove mešavine začina ostaje porodična tajna. Popis INPC-a beleži morcillu u porodičnim i zajedničkim proslavama, kao i njenu prodaju vikendima i praznicima. Znanje se prenosi između generacija i vezano je za lokalne proizvođače. Zato objavljeni opisi potvrđuju identitet jela i osnovni postupak, ali ne brišu razlike među domaćinstvima niti tvrde da svi koriste isti odnos začina.
Navedene mere su praktična kućna serija za četiri porcije, odnosno oko osam manjih kobasica. Popis INPC-a i lokalni članci ne daju potpun odnos za četiri porcije; univerzitetski vodič navodi mnogo veću količinu krvi, ali ne daje dovoljno podataka o pirinču da bi se svi sastojci pouzdano preračunali. Njegov spisak pominje čak pet litara krvi, ali ne navodi količinu pirinča u istoj formuli. Zato se mera ne može pouzdano dobiti prostim deljenjem jedne stavke, a spisak začina nije precizan kućni recept. Količine su otvoreno predstavljene kao radni odnos za razvoj recepta, a ne kao istorijska mera ili zvanični standard.
Chicharrón unosi kuvane komade svinjetine i slankast, blago hrskav zalogaj među zrnima pirinča. U ekvadorskoj upotrebi reč može da označava svinjske čvarke ili meso kuvano u sopstvenoj masnoći; ovde se koriste potpuno kuvani, sitno iseckani čvarci kako bi prošli kroz širok levak. Ulje sa achioteom daje boju refritu. Male količine kima, cimeta i karanfilića oslanjaju se na regionalni univerzitetski vodič, ali treba da ostanu blage kako ne bi potisnule ukus svinjetine i pirinča.
Prirodno crevo pretvara masu u kobasicu, a ne u rastresito jelo od pirinča. Kupite prehrambenu svinjsku krv i fabrički očišćeno crevo od kontrolisanog dobavljača. Popis INPC-a beleži da su se sastojci nabavljali preko opštinske klanice u Portovieju, uz tehničke uslove za obradu i rukovanje; kućna priprema zato ne treba da podrazumeva neprovereno poreklo krvi. Držite sastojke hladnim, operite ruke i pribor nakon dodira sa sirovom krvlju i sprečite prskanje po radnoj površini. Kobasice punite rastresito: pirinač se širi pri zagrevanju, a previše napeto crevo može da pukne u loncu.
Blago kuvanje prolazi kroz fil pre kratkog zapecanja u tiganju. Snažno ključanje može da rascepi crevo i izbaci fil, pa održavajte tihu vatru i prilagodite vreme debljini kobasica. Boja nije pouzdan pokazatelj bezbednosti. Čistim digitalnim termometrom proverite sredinu najdeblje kobasice i kuvajte sirovu svinjsku kobasicu do najmanje 71,1 °C / 160 °F pre posluživanja.
Jednostavan kuvani zeleni plantain dokumentovan je kao prilog u Abdón Calderónu i uravnotežuje bogatu krvavicu bez druge složene pripreme. Predlog za posluživanje je skroman: isecite toplu kobasicu za stolom i ponudite plantain sa strane. U drugim domaćinstvima i štandovima mogu se pojaviti hrskavi prilozi ili sosovi, ali ovaj tekst ne predstavlja opcione dodatke kao obavezan deo tradicije Abdón Calderóna.
Rezultat je bogat i slan, a recept je jasno vezan za mesto. Potrebno je više pažnje i vremena nego za brzu večeru iz tiganja, naročito zato što se pirinač mora ohladiti pre mešanja sa sirovom krvlju i zato što se kobasice kuvaju polako. Ostatke stavite u frižider u roku od dva sata, pojedite za tri do četiri dana i temeljno podgrejte. Ovaj praktični odnos omogućava prvu kućnu turu, ali ostavlja prostor za znanje i ukus lokalnih kuvara.