O jelu Pizza Margherita Napoletana
Pizza Margherita Napoletana počiva na uzdržanosti. Testo sadrži samo brašno, vodu, so i kvasac, a nadev se svodi na izgnječeni paradajz, fior di latte, bosiljak i ekstra devičansko maslinovo ulje. Kada je sastojaka tako malo, kvalitet i odnos količina ne mogu da se prikriju. Sredina treba da ostane tanka i savitljiva, cornicione mora da naraste bez teksture nalik hlebu, a nadev treba da ostane jasno razdvojen umesto da se pretvori u težak, vlažan sloj.
Poznata priča povezuje naziv Margherita sa kraljicom Margheritom Savojskom i njenom posetom Napulju 1889. godine, kada je pizzaiolo Raffaele Esposito navodno poslužio picu u bojama italijanske zastave. Ta priča jeste deo kulturnog identiteta jela, ali nije početak pice sa paradajzom i mocarelom. Italijanske turističke institucije navode da su slične pice u Napulju zabeležene decenijama ranije. Zato je događaj iz 1889. bolje razumeti kao poreklo naziva i legende nego kao trenutak kada je sama kombinacija izmišljena.
Savremene tehničke definicije neobično su precizne. Pizza Napoletana je u Evropskoj uniji registrovana kao garantovano tradicionalni specijalitet, a specifikacija opisuje ručno oblikovanu okruglu picu sa podignutim obodom, nežnom i elastičnom sredinom, umerenim nadevom i izuzetno kratkim pečenjem. Associazione Verace Pizza Napoletana takođe zahteva ručno oblikovanje bez oklagije, kugle testa u tradicionalnom napuljskom rasponu mase i dovoljno dugu ukupnu fermentaciju da testo postane rastegljivo i aromatično.
Kod Margherite je odnos nadeva jednako važan kao i testo. Oko 60–80 g izgnječenog oljuštenog paradajza i 80–100 g fior di latte sira ili dozvoljene mocarele po pici sasvim je dovoljno. Previše paradajza hladi i natapa sredinu, dok nedovoljno oceđen sir oslobađa vodu pre nego što podloga stigne da se stegne. Bosiljak i ekstra devičansko maslinovo ulje treba da ostanu mirisni, a ne sprženi, što je lakše kada je pečenje zaista kratko.
Glavni postupak u nastavku zasnovan je na peći za picu koja postiže visoku temperaturu, jer upravo takvo okruženje definiše Pizza Napoletana. Domaća rerna može da napravi odličnu tanku i mekanu picu, ali ne može da ponovi pečenje od 60–90 sekundi na približno 485 °C. Zato je posebna kućna adaptacija navedena u odeljku Praktični saveti, umesto da se sporije pečenje predstavlja kao isti tehnički rezultat.
Formula testa je na približno 60 % hidratacije i daje četiri kugle nešto lakše od 250 g. Dva sata pokrivenog odmaranja celog testa, zatim osam sati fermentacije kugli, daju praktičnu desetosatnu fermentaciju na umerenoj sobnoj temperaturi. Završna tačka se procenjuje i dodirom, ne samo vremenom: testo treba da bude opušteno, blago prozračno i dovoljno rastegljivo da se od centra otvara bez cepanja i snažnog vraćanja.
.webp)


