O jelu Caponata siciliana
Caponata na Siciliji ima više regionalnih oblika. Jednostavnija palermska osnova gradi se od patlidžana, zelenih maslina, paradajza, celera, kapara, pinjola, luka, šećera i sirćeta, dok se kroz ostrvo pojavljuju varijante sa dodatnim povrćem i drugačijim odnosima sastojaka.
Na proverenim fotografijama jasno se vide komadi crvene paprike. Pošto su crvena i žuta paprika prepoznat dodatak varijanti iz Katanije, ovde se koriste namerno i jasno kao regionalna verzija, a ne kao sastojci koji pripadaju svakoj sicilijanskoj caponati.
Svaka vrsta povrća obrađuje se prema svojoj teksturi. Patlidžan se soli, suši i prži; celer se kratko blanšira, paprike omekšavaju odvojeno dok još drže oblik, a paradajz i luk se kuvaju zasebno dok ne naprave koncentrisanu osnovu. Tako gotova caponata ostaje slojevita umesto kašasta.
Jelo ne povezuje težak paradajz sos nego agrodolce — kontrolisana ravnoteža sirćeta i šećera. Ta mešavina se dodaje tek na kraju i kratko kuva kako bi nestao sirov, oštar miris sirćeta, a povrće dobilo sjajnu slatko-kiselu glazuru.
Caponata dobija na ukusu tokom odmora. Može da se jede topla, ali nekoliko sati kasnije na sobnoj temperaturi slatke, kisele, slane i blago gorke note deluju skladnije. Duži odmor van frižidera ipak mora da ostane u granicama bezbednog držanja hrane.



