O jelu Bagna càuda
Bagna càuda je pijemontski topli sos zasnovan na belom luku, slanim inćunima i maslinovom ulju, koji se iz zajedničke posude jede uz raznovrsno povrće. Snažnija originalna verzija ne zahteva mleko, ali u Pijemontu je poznata i blaža tehnika u kojoj se beli luk prvo lagano kuva u mleku.
Ta mlečna faza ne pretvara jelo u krem sos. Veći deo mleka se odbacuje nakon omekšavanja belog luka; samo mala, izmerena količina može da se vrati ako je potrebna da se dobije bled, gladak sos koji oblaže kašiku.
Najvažnije pravilo je temperatura. Maslinovo ulje ne sme snažno da prži. Inćuni treba polako da se rastope, a beli luk da ostane svetao. Kada bilo koji od tih sastojaka porumeni, umesto zaobljenog slanog ukusa pojavljuje se oštrina i gorčina.
Bagna càuda se na stolu drži veoma toplom, tradicionalno u posudi fojòt, ali bez ključanja. Takva temperatura održava sos tečnim i aromatičnim, a ne razdvaja emulziju niti prži sastojke po rubovima posude.
Povrće je sastavni deo načina posluživanja. Kardon ili hrskavo srce celera, paprika, komorač, radič ili belgijska endivija, rotkvice i šargarepa daju različitu gorčinu, slatkoću i hrskavost i preuzimaju masni, slani sos u malim zalogajima.

.webp)
.webp)
.webp)