Zeljanica sa spanaćem, belim sirom, jajima i jogurtom
Zeljanica nije jedno usko definisano jelo, već široka balkanska porodica pita punjenih zelenim lisnatim povrćem. U Srbiji su vrlo prepoznatljive verzije sa spanaćem i belim sirom, pa ova priprema bira upravo taj spoj. Važno je zadržati tu širinu identiteta: drugo zelje može postojati u drugim varijantama, ali ovde su zaključani svež spanać, beli kravlji sir, jaja i jogurt.
Najveći neprijatelj tankih kora je voda koja ostane na opranom spanaću. Pet stotina grama svežeg spanaća treba dobro oprati, zatim osušiti u centrifugi ili čistim krpama i tek onda krupnije iseći. Ako na listovima ostane mnogo vode, fil postaje redak, a donji slojevi se kuvaju u pari umesto da se zapeku.
Beli sir u salamuri daje slanost i strukturu. Ne treba ga pretvarati u glatku kremu: sitne mrvice sira treba da ostanu vidljive u smesi sa 150 g jaja i 200 g punomasnog jogurta. Tako fil ima i meke zgrušane delove i dovoljno tečnosti da se ravnomerno rasporedi između listova spanaća. Biber daje blagu aromu, dok je količina soli fiksirana na 5 g.
Kore se premazuju tankom mešavinom suncokretovog ulja i gazirane vode, a fil se raspoređuje u umerenom sloju. Rolnice ne treba prepuniti. Tanji sloj se ravnomernije zagreva, lakše dostiže bezbednu temperaturu i manje opterećuje koru. Pita se peče na 200 °C oko 40 minuta.
Boja kore nije dovoljna za proveru centra jer fil sadrži jaja. Najdeblji deo treba da bude potpuno stegnut i da dostigne najmanje 71 °C. Tek tada vizuelni znak — zlatna, hrskava površina — i bezbednosna temperatura zajedno potvrđuju da je pita spremna. Posle rerne sledi 10 minuta odmora da se fil stabilizuje.
Zeljanica se služi topla i lepo se slaže sa običnim jogurtom ili kiselim mlekom. Hlađenje ostataka ne treba odlagati: zbog sira, jogurta i jaja pita se čuva u frižideru. Pri ponovnom zagrevanju rerna bolje vraća suvlju površinu nego pokrivena mikrotalasna, ali bez obzira na način sredina treba ponovo da dostigne 74 °C.