Vlaška plašinta sa sirom od naraslog kvasnog testa, pržena do potpuno pečene sredine
Vlaška plašinta sa sirom bliža je punjenom prženom testu nego klasičnoj tankoj palačinki. U istočnoj Srbiji plašinte se vezuju za vlašku kuhinju, a jedan od prepoznatljivih obrazaca koristi kvasno testo koje se tanko razvlači, puni sirom i jajetom, preklapa da zadrži nadev i zatim prži u ulju. Oblik može da varira, ali važan ostaje odnos tankog testa, zatvorenog punjenja i pržene površine.
Testo je meko i hlebasto, sa punim prvim narastanjem. Taj period daje mu elastičnost i unutrašnju vazdušnost. Posle deljenja i punjenja sledi i drugi, kraći odmor oblikovanih komada. On opušta zategnutost nastalu razvlačenjem i daje testu blago podizanje pre nego što dođe u kontakt sa vrelim uljem.
Punjenje je svedeno na pasterizovani zreli beli sir i pasterizovano jaje. Treba da bude gusto, jer suviše tečna masa otežava zatvaranje i povećava rizik da nadev iscuri u vruće ulje. Sir se zato prvo izgnječi, zatim se jaje umeša toliko da nema džepova tečne mase, a rub testa ostavlja se potpuno čist za sigurno spajanje.
Temperatura ulja određuje da li će spoljašnjost i sredina završiti pečenje u istom ritmu. Suviše hladno ulje natapa testo masnoćom i usporava formiranje kore, dok previsoka temperatura brzo tamni površinu pre nego što se najdeblji spoj ispeče. Stabilnih 175 °C i prženje po dve plašinte ostavljaju dovoljno prostora da se temperatura oporavi između tura.
Rumena kora ipak nije dovoljan dokaz da je centar gotov. Kod jedne probne plašinte treba proveriti najdeblji deo preklopljenog testa i sredinu punjenja. U centru ne sme da ostane sirova linija testa, a punjenje sa jajetom treba da dostigne 71,1 °C. Time se razdvaja vizuelna boja kore od stvarne pečenosti unutrašnjosti.
Posle prženja sledi kratak odmor na rešetki ili upijajućem papiru. Višak ulja se odvaja, najvrelija para izlazi i kora zadržava bolji kontrast prema mekom punjenju. Plašinte su najbolje ubrzo nakon tih pet minuta, dok je omotač još hrskav, a centar topao i potpuno pečen.