Uštipci od mekog testa sa jajima i mlekom, prženi kašikom
Uštipci od testa u srpskoj kućnoj praksi imaju mnogo oblika, od brzih verzija sa praškom za pecivo do kvasnih, mekših smesa. Ova varijanta pripada drugoj grupi: testo sadrži jaja i mleko, dovoljno je gusto da drži meke brazde, ali ostaje toliko lepljivo da se zahvata kašikom. Upravo ta konzistencija razlikuje ga od testa koje se razvija i seče pre prženja.
Jaja i mleko daju više proteina i bogatiju boju, dok voda održava testo dovoljno laganim. Brašno se umešava zajedno sa solju tek pošto su tečni sastojci i kvasac ujednačeni. Desetak minuta energičnog mešanja gradi dovoljno strukture da testo zadrži mehuriće, ali nema potrebe da se pretvara u čvrstu, glatku loptu kao kod hleba.
Tokom 30 minuta odmora površina treba da postane puna sitnih mehurića, a zapremina jasno veća. To je trenutak kada je testo spremno za prženje. Ako se prži prerano, male porcije se šire, ostaju teške i lakše upijaju ulje. Ako se predugo drži na toplom, struktura slabi i porcije gube ujednačen oblik.
Kašika ili mala merica pomaže da svih 18 uštipaka bude približno iste veličine. To nije samo estetsko pitanje: velika razlika u masi znači da će neki komadi potamneti pre nego što se drugi ispeku u sredini. Porcija veličine ravne supene kašike ima dovoljno malu debljinu da se skuha dok spoljašnjost postane duboko zlatna.
Kao i kod svakog dubokog prženja, temperatura ulja je ključni kontrolni podatak. Na 177 °C porcija treba brzo da ispliva i vidljivo se proširi. Između tura ulje mora ponovo da dostigne ciljnu temperaturu. Gotovi uštipci se vade čim nema sirove, vlažne linije testa u sredini i ostavljaju na rešetki ili upijajućem papiru.
Ukus testa je namerno neutralan, pa se uštipci mogu poslužiti uz jogurt, beli sir ili kajmak, ali i uz džem ili med. Dodaci ne ulaze u osnovni nutritivni obračun. Najbolja tekstura je neposredno posle prženja, kada je spoljašnjost još blago hrskava, a sredina elastična i meka.