Teleća čorba sa korenastim povrćem, pavlakom i žumancetom
Teleća čorba u ovoj meri ima karakter punog jela na kašiku, ali zadržava strukturu čorbe: sitni komadi teletine i povrća nalaze se u lagano zgusnutom, mlečno-kiselkastom bujonu. Nije reč o bistroj telećoj supi. Plećka se seče na male kockice i dugo omekšava, dok korenasto povrće i krompir ulaze kasnije kako bi zadržali oblik.
Prvih 60 minuta tihog, poklopljenog krčkanja namenjeno je mesu. Teletina se pre toga kratko kuva sa omekšalim crnim lukom na mešavini putera i ulja, bez jakog tamnjenja. Kada se doda 300 ml vode, šerpa se poklapa i meso se lagano omekšava. Tek kada može lako da se preseče ivicom kašike, dodaju se šargarepa, paškanat, celer, krompir i preostalih 1,5 l vode.
Takav redosled je važan jer su kockice povrća male, približno 1 cm. Kada bi bile u šerpi od početka, lako bi se raspale tokom vremena potrebnog da teleća plećka postane meka. U poslednjih 30 minuta kuvanja i meso i povrće završavaju zajedno: krompir i koren treba da budu potpuno mekani, ali i dalje prepoznatljivi u kašici.
Čorba se blago zgušnjava sa 30 g brašna koje se prethodno razmuti sa vrućim bujonom. Posle toga dolazi najosetljiviji deo — 180 g kisele pavlake i jedno žumance od približno 17 g. Smesa se temperira vrućom čorbom pre vraćanja u šerpu. Završna temperatura čorbe mora da dostigne 71 °C, ali bez snažnog ključanja koje bi moglo da zgruša legir.
Limunov sok i seckani peršun dodaju se tek kada se šerpa skloni sa vatre. Time ostaje jasan, svež završetak uz punoću pavlake. Količina limuna je 60 g ploda, odnosno njegov sok u ovoj meri, pa kiselost nije prepuštena nasumičnom dolivanju za stolom.
Čorba može da se pripremi unapred do trenutka pre dodavanja pavlake i žumanceta. Taj pristup olakšava planiranje, jer se baza može rashladiti i čuvati, a svež legir se dodaje pri sledećem zagrevanju. Posle završetka, zbog mesa, jaja i mlečnih sastojaka važi stroga kontrola hlađenja i čuvanja.