Sutlijaš sa mlekom, vanilom i kremastim pirinčem
Sutlijaš je srpska verzija mlečnog pirinča u široj balkanskoj i osmanskoj tradiciji deserata od pirinča i mleka. Naziv je povezan sa turskim sütlaç, ali domaće verzije u Srbiji variraju od retkih, gotovo kašastih do veoma gustih. Ovaj recept cilja sredinu: zrna su potpuno meka, a mlečni deo ostaje kremast i još teče sa kašike.
Prvi deo kuvanja odvija se u maloj količini vode. Tako pirinač počinje da omekšava pre nego što u šerpu uđe velika količina mleka. Kada je već nabubrio i veći deo vode nestane, prelazi se na postepeno dolivanje toplog mleka.
Mleko se ne sipa odjednom. Više manjih dodataka održava stabilno, tiho krčkanje i daje bolju kontrolu nad gustinom. Kako se skrob oslobađa, potrebno je sve češće strugati dno šerpe, jer mleko i pirinač lako hvataju za površinu ako je vatra prejaka ili mešanje preretko.
Šećer i vanilin šećer dodaju se tek pred kraj, kada je pirinač već omekšao. Na taj način slatkoća ne remeti raniji proces omekšavanja zrna, a završna gustina može preciznije da se proceni. Sutlijaš treba skinuti sa vatre malo ređi nego što želite da bude u činiji.
Tokom deset minuta odmora skrob nastavlja da vezuje tečnost. Cimet je ovde samo opcioni završetak, ne deo osnove. Desert može da se posluži topao posle odmora ili potpuno ohladi za hladnu verziju.