Šnenokle sa poširanim belancima i kremom od vanile
Šnenokle su jedna od poslastica u kojima nekoliko osnovnih sastojaka daje dve potpuno različite teksture. Od belanaca nastaju lagane knedlice, dok se žumanca, mleko, šećer i gustin pretvaraju u gladak krem. U srpskom kućnom kuvanju ovo jelo pripada starijem repertoaru pod snažnim srednjoevropskim uticajem, a sam naziv čuva vezu sa izrazom za „snežne“ knedlice.
Ključna razlika između dobrih i teških šnenokli je način na koji se belanca poširaju. Mleko treba da bude veoma toplo i da blago struji, ali ne da snažno ključa. U jakoj vreloj tečnosti pena može da se raspadne ili da spolja postane gruba pre nego što se stabilizuje iznutra.
Sneg od belanaca pravi se postepeno. Najpre se belanca podignu do mekih vrhova, a zatim se šećer dodaje u više navrata dok pena ne postane sjajna i čvrsta. Manje knedlice lakše se okreću i ravnomernije se kuvaju od velikih, pa je praktičnije raditi više manjih komada.
Krem se kuva tek nakon što su belanca izvađena iz mleka. Žumanca se mešaju sa šećerom, vanilin šećerom, gustinom i sačuvanih 200 ml hladnog mleka. Pre vraćanja u šerpu deo toplog mleka se postepeno umeša u žumanca. Taj korak smanjuje rizik od zgrušavanja i omogućava ravnomerno zagrevanje.
Pošto krem sadrži žumanca, gustina nije jedini kriterijum. Potrebno je da dostigne najmanje 71 °C. Nakon toga se sipa oko poširanih belanaca, a desert se kratko prohladi i prebaci u frižider. Dobro ohlađene šnenokle imaju hladan, mekan krem i belanca koja su ostala jasno odvojena.