Fiš-paprikaš sa šaranom, paprikom i rezancima
Fiš-paprikaš je gušći i koncentrisaniji od riblje čorbe. U ovoj varijanti šaran je glavna riba, a sos se gradi od crnog luka, pasiranog paradajza, slatke i ljute mlevene paprike, vode i soli. Nema zaprške ni pavlake. Cilj je kratak, paprikast sos koji oblaže ribu i rezance, a ne velika količina bujona.
Šaran se seče na debele šnicle ili druge velike komade. To je praktično i za ukus i za strukturu: tokom prvih petnaestak minuta tečnost snažno ključa, pa mali komadi ne bi izdržali bez raspadanja. Posuda zato treba da bude široka i teška, zapremine oko 6 l, kako bi riba mogla da leži u što ravnijem sloju.
Za ovu meru riba, luk i 500 ml pasiranog paradajza ulaze u šerpu zajedno sa 2 l hladne vode. Tek kada tečnost punom snagom provri dodaju se 32 g slatke i 8 g ljute mlevene paprike, uz 15 g soli. Takav redosled drži papriku u vlažnoj sredini umesto na suvoj vreloj površini, pa je manji rizik od zagorevanja.
Prvih 15 minuta posle začinjavanja paprikaš aktivno vri, zatim se vatra smanjuje i poslednjih 10 minuta sos mirnije krčka. U toj završnoj fazi tečnost se koncentriše, dok riba ostaje u velikim komadima. Najdeblji deo mora da dostigne najmanje 63 °C, a meso treba da bude neprozirno i kuvano bez raspadanja.
Rezanci se kuvaju posebno u 3 l vode i cede. Taj odvojeni korak je važan jer testenina ne uzima tečnost direktno iz šerpe sa ribom. Paprikaš tako zadržava gustinu, a rezanci dobijaju sos tek u tanjiru. U ovoj meri koristi se 400 g suvih rezanaca sa jajima, što daje obilno glavno jelo za šest osoba.
Šaran može da zadrži sitne kosti i posle pažljivog čišćenja. Zbog toga se porcije proveravaju pri služenju i gosti se upozoravaju na kosti. Paprikaš je najbolji odmah po završetku, dok su riba i rezanci još odvojeni po teksturi.