Riblja čorba od slatkovodne ribe sa paprikom i paradajzom
Riblja čorba i riblji paprikaš dele papriku, paradajz i rečnu ribu, ali nisu ista posuda. Ova čorba je namerno tečnija i više usmerena na bujon. U 1,5 l vode kuva se 1,5 kg očišćene slatkovodne ribe sa veoma sitno seckanim crnim lukom, pasiranim paradajzom, slatkom paprikom, vinskim sirćetom i jednom malom suvom ljutom paprikom.
Mešavina ribe može da se menja prema ulovu i dostupnosti, ali veliki komadi su važni za tehniku. Sitne kocke bi se raspale pre nego što se bujon razvije. Pre kuvanja treba ukloniti preostale krljušti i vidljive kosti gde je praktično, a zatim komade držati hladne do trenutka kada ulaze u šerpu.
Luk se prvo kuva u delu vode dok potpuno ne omekša. To je ovde način da se dobije telo čorbe bez zaprške. Kada više nema sirov ukus, u vlažan luk ulazi mlevena slatka paprika, pa odmah riba, preostala voda i pasirani paradajz. Paprika tako ne dolazi na suvu, pregrejanu masnoću i manja je verovatnoća da postane gorka.
Posle dolivanja sirćeta, suve ljute paprike i soli, čorba krčka 30 minuta. Šerpa se po potrebi lagano zavrti ili pomeri, ali se kroz ribu ne prolazi varjačom. Taj jednostavan detalj čuva komade od raspadanja. Najdeblji deo ribe mora da dostigne najmanje 63 °C, a meso treba da bude neprozirno i da se lako odvaja.
Vinsko sirće i paradajz daju kiselost, dok suva paprika unosi kontrolisanu ljutinu. Završni bujon treba da bude uravnotežen i dovoljno tečan da se služi kao čorba. Pre služenja suva paprika se vadi, a svaka porcija se proverava zbog sitnih kostiju koje mogu ostati i posle pažljivog čišćenja.
Čorba je najprijatnija odmah nakon kuvanja, kada su komadi ribe celi. Može da se čuva, ali ponovljeno jako ključanje lako usitni ribu i zamuti bujon. Zbog toga se ostaci podgrevaju samo do potrebne temperature i bez dugog kuvanja.