Prženi šaran u tankoj korici od brašna, kukuruznog brašna i paprike
Pržena rečna riba u ovom receptu predstavljena je odrescima šarana, jedne od riba koje se često pojavljuju na srpskim ribljim trpezama. Umesto debelog testa ili složene marinade, ovde je naglasak na suvoj površini ribe, tankom brašnastom omotaču i pravilno zagrejanom ulju. Ta tri elementa određuju da li će korica biti suva i hrskava ili masna i teška.
Odresci treba da budu približno 2 cm debeli. Kod ribe sa kosti debljina je važnija od same mase komada, jer odlučuje koliko brzo toplota stiže do najhladnijeg dela mesa. Površina se pre začinjavanja dobro suši. Voda na ribi razređuje premaz, povećava prskanje i snižava temperaturu ulja kada komad uđe u tiganj. Premaz kombinuje pšenično belo brašno i fino kukuruzno brašno. Pšenično brašno dobro prijanja uz vlažnost površine, dok kukuruzno daje nešto grublju, hrskaviju teksturu. Slatka mlevena paprika dodaje boju i blag ukus, ali je istovremeno osetljiva na previsoku temperaturu; zato ulje ne treba puštati daleko iznad ciljnog raspona.
Ulje se zagreva na 180 °C pre prve ture. Kada riba uđe u tiganj, cilj je održavati približno 175–180 °C. Ako se stavi previše odrezaka odjednom, temperatura naglo pada i brašno počinje da upija mast pre nego što se spoljašnja korica učvrsti. Dve nepreguste ture daju stabilniji rezultat i lakše okretanje.
Svaka tura traje približno 12 minuta, sa jednim pažljivim okretanjem. Spoljašnjost treba da bude duboko zlatna i hrskava, a meso neprozirno i da se razdvaja u listićima. Ipak, vizuelni znak ostaje kulinarski pokazatelj, a bezbednosna provera je najmanje 63 °C u najdebljem delu mesa, sa sondom postavljenom uz kost, ali ne na samu kost.
Riba se posle prženja kratko cedi na rešetki ili papiru. Najbolje je servirati odmah, dok para iz mesa još nije stigla da omekša koricu. Krompir-salata ili kupus-salata mogu da se posluže uz ribu, ali nisu deo osnovne količine i ne ulaze u nutritivni obračun ovog recepta.