Posna sarma sa pirinčem i orasima u kiselom kupusu
Posna sarma je čvrsto povezana sa zimskim posnim i svečanim trpezama u Srbiji, dok šira porodica sarme pripada velikom balkanskom i susednom kulinarskom prostoru. Posni filovi se veoma razlikuju: koriste se pečurke, soja, razne žitarice ili riba. Ova verzija je jasna i određena — pirinač, crni luk, šargarepa i mleveni orasi u listovima kiselog kupusa.
Kiseli kupus određuje i ukus i slanoću. Potrebno je oko 18 upotrebljivih listova, uz nekoliko ostataka za dno lonca. Debela centralna rebra treba istanjiti nožem, ne silom savijati, jer krut list puca pri uvijanju. Ako je kupus izrazito slan ili kiseo, listovi se mogu kratko isprati, ali to direktno menja konačan natrijum i intenzitet ukusa.
Fil počinje dinstanjem 250 g crnog luka u polovini od ukupno 60 ml ulja, zatim se dodaje 200 g šargarepe i 200 g opranog pirinča. Pirinač se ne kuva do kraja u tiganju. Dovoljno je da se obloži masnoćom pre nego što se van vatre umešaju 150 g mlevenih oraha, većina od 8 g mlevene slatke paprike, biber i po potrebi najviše 4 g soli.
Najvažnije je da fil ne bude zbijen. Pirinač će tokom 105 minuta krčkanja upijati tečnost i povećavati zapreminu. Ako se list napuni do granice, pritisak iznutra razdvaja ivice ili cepa kupus. U svaku sarmu zato ide skromna količina fila, bočne strane se preklapaju i rolna se zatvara čvrsto, ali sa malo prostora za širenje zrna.
Rolne se slažu šavom nadole na podlogu od iseckanih ostataka kupusa, uz 3 lovorova lista između slojeva. Dodaju se preostalo ulje, 40 g paradajz pirea, ostatak paprike i 1.000 ml vruće vode, uz samo onoliko dodatne vruće vode koliko je potrebno da sarme ostanu jedva pokrivene. Posle dostizanja blagog krčkanja ne mešaju se varjačom; duga tiha vatra omekšava kupus i kuva pirinač bez raspadanja rolni.