Pljeskavica od govedine i svinjetine sa lukom
Pljeskavica pripada onoj grupi jela kod kojih je oblik podjednako važan kao i sastav smese. Dobra domaća pljeskavica nije debela kugla mesa spljoštena na tiganju, već široka i relativno tanka pljeskavica koja brzo dobija tamno zapečenu površinu, a u sredini ostaje sočna. Za ovu verziju koriste se jednaki delovi mlevene govedine i svinjetine, uz vrlo precizno odmerenu količinu luka, začina i hladne gazirane vode.
U Srbiji ne postoji samo jedna formula za pljeskavicu. Sastav mesa, količina začina i način pečenja menjaju se od kraja do kraja i od roštiljnice do roštiljnice. Leskovac ima posebno snažnu roštiljsku tradiciju, ali ova pljeskavica nije predstavljena kao leskovačka, gurmanska niti kao jedini važeći srpski obrazac. Reč je o jasnoj kućnoj verziji koja može da se ponovi sa istim merama.
Govedina sa približno 20 % masnoće daje snažniji ukus mesa i dovoljno masnoće za dobro zapečenje. Svinjetina sa približno 16–20 % masnoće omekšava strukturu i doprinosi sočnosti. Zbog velike površine pljeskavice, presuvo ili veoma nemasno mleveno meso lakše gubi sokove pre nego što se sredina bezbedno ispeče.
Crni luk treba iseckati veoma sitno. Veliki komadi luka stvaraju vlažne džepove i slabe ivice, pa pljeskavica lakše puca pri okretanju. Beli luk, slatka mlevena paprika i crni biber ostaju umereni; njihov zadatak je da dopune ukus mesa, a ne da naprave smesu nalik jako začinjenoj kobasici.
Hladna gazirana voda dodaje se u nekoliko navrata. Smesa je spremna za oblikovanje kada postane povezana i blago lepljiva, a u činiji više nema slobodne tečnosti. Za ovaj recept nije potrebno obavezno hlađenje od sat vremena: kada je smesa ujednačena, deli se odmah na četiri porcije i oblikuje u krugove prečnika približno 15–16 cm i debljine 8–10 mm.
Na jako zagrejanoj ploči, gril tiganju ili roštilju prva strana treba da ostane nepomerana dok se dobro ne zapeče i sama ne počne da se odvaja od površine. Pritiskanje lopaticom samo izbacuje sokove. Boja sredine nije dokaz bezbednosti kod mlevenog mesa, zato se najdeblji deo proverava tankom sondom sa strane i svaka pljeskavica mora da dostigne 71 °C.
Lepinja, sirov crni luk, ajvar i kajmak prirodni su pratioci pljeskavice, ali nisu deo osnovne smese i nisu uračunati u nutritivne vrednosti. Tako ostaje jasno šta pripada samoj pljeskavici, a šta porciji koja se gradi oko nje.