Piroške sa sirom od mekog kvasnog testa, punjene belim sirom i pržene na 175 °C
Piroške sa sirom u ovoj varijanti nisu nepunjene trake testa niti krofnasta peciva, već izduženi komadi mekog kvasnog testa sa jasnim slojem slanog belog sira u sredini. Za dobar rezultat važniji su odnos mekoće testa, uredno zatvoren spoj i pravilna temperatura ulja nego jaka boja korice. Ako se spoljni sloj prebrzo zatamni, sredina uz hladniji fil može ostati gnjecava; zato se prva piroška u seriji proverava i presekom.
Testo se pravi od pšeničnog brašna, mleka, jogurta i male količine ulja. Jogurt doprinosi mekoći, dok umereno razvijena glutenska mreža daje dovoljno elastičnosti da se testo razvije, napuni i uvije bez pucanja. Ne treba ga zasipati brašnom dok ne postane tvrdo. Poželjna je glatka, gipka masa koja je tek blago lepljiva i može da zadrži gas tokom prvog narastanja.
Fil je namerno jednostavan: beli sir iz salamure, napravljen od pasterizovanog mleka. Sir se mrvi, ali ne pretvara u krem. Čvršća struktura pomaže da nadev ostane unutar testa, posebno kada se piroška spušta u vrelo ulje. Vlažniji sir može da omekša spoj i poveća verovatnoću curenja, pa je važno da rubovi testa ostanu čisti pre zatvaranja.
Dva odvojena odmora imaju različitu ulogu. Prvih 45 minuta omogućava testu da razvije laganiju unutrašnjost, dok kratkih 15 minuta nakon oblikovanja vraća deo zapremine izgubljene pri razvijanju i rolanju. Obe pauze ulaze u ukupno vreme recepta. Oblikovane piroške treba da izgledaju blago naduveno, ali da i dalje zadrže izdužen oblik i čvrst spoj.
Prženje je završna kontrolna tačka. Ulje se drži oko 175 °C, a piroške se prže u manjim turama kako temperatura ne bi naglo pala. Tamnozlatna korica jeste dobar znak kvaliteta, ali nije dovoljna potvrda da je unutrašnjost gotova. Kod prve piroške treba napraviti presek i proveriti da nema sirovog, vlažnog testa uz fil. Tek kada su boja, tekstura i unutrašnjost usklađeni, ostale ture se prže istim ritmom.