Pihtije od svinjskih nogica i kolenice, prirodno stegnute preko noći
Pihtije su jelo u kome se rezultat ne postiže dodatkom želatina iz kesice, već dugim izvlačenjem kolagena iz svinjskih nogica i kolenice. Kada se ta tečnost dovoljno koncentriše i potom ohladi, prirodni želatin pravi čvrst, hladan sloj koji može da se seče. Zato izbor delova sa kožom, zglobovima i vezivnim tkivom ima direktnu tehnološku ulogu.
Dugo krčkanje nije isto što i jako ključanje. Ako sadržaj lonca snažno vrije satima, mast se sitno emulguje u tečnost i pihtije postaju mutnije i masnije. Miran, jedva primetan ključ daje čistiju osnovu. Pena koja se pojavi na početku skida se čim tečnost provri, pre nego što se kuvanje smiri na nisku temperaturu.
Posle oko 220 minuta tihog kuvanja meso treba lako da se odvaja od kostiju, a tečnost da ostavlja lepljiv trag na poleđini kašike. Tada se meso vadi, a supa cedi. Ovaj trenutak traži strpljenje jer i najmanji komadić kosti predstavlja ozbiljan problem u hladnom jelu koje se jede viljuškom bez očekivanja tvrde prepreke.
Procedjena tečnost se zatim dodatno kuva još 20 minuta. Mali uzorak ohlađen na hladnom tanjiru treba da postane lepljiv i da počne da se steže. Tek kada se lonac skloni sa vatre dodaje se sitno seckan beli luk. Tako njegov ukus ostaje jasniji i ne provodi još jedan dugi ciklus kuvanja. Meso se raspoređuje u plitku posudu 30 × 20 cm, preliva vrućom supom i hladi bez nepotrebnog zadržavanja na sobnoj temperaturi. U frižideru na 4 °C ili hladnije pihtije odmaraju 12 sati. Plitka posuda pomaže i ravnomernom stezanju i bezbednijem hlađenju cele mase.
Sledećeg dana površina je čvrsta i može imati sloj masti koji se po želji skida. Tanka količina slatke mlevene paprike daje prepoznatljiv završetak. Porcija je oko 180 g; pihtije se služe hladne i najbolje podnose jedno pravilno hlađenje, a ne ponovljena topljenja i ponovna stezanja.