Medenjaci sa medom, cimetom i đumbirom
Medenjaci u Srbiji imaju mnogo oblika: od sasvim jednostavnih keksića do glaziranih, čokoladnih i jače začinjenih varijanti. Ovde je naglasak na medu, cimetu i manjoj količini đumbira, bez glazure i kakaa. Takav odnos sastojaka daje čist ukus meda i meku aromu začina, dok puter doprinosi punijoj, nežnijoj mrvici.
Med je važan i zbog teksture. Vezuje vlagu i ubrzava tamnjenje, pa boja u rerni nije dobar razlog da se pečenje produžava. Medenjak koji je u sredini tek stegnut može delovati mek odmah po vađenju, ali će se na rešetki dodatno učvrstiti. Ako se čeka da ceo keks bude tamno braon, rezultat je najčešće tvrđi nego što treba.
Hlađenje testa je sastavni deo postupka. Posle mešanja, puter je omekšao, a brašno tek počinje da vezuje vlagu iz meda i jajeta. Sat vremena u frižideru daje testu dovoljno čvrstine da se razvuče na 4–5 mm bez velikog lepljenja. Ta debljina je praktična jer zadržava mekšu sredinu, a istovremeno omogućava da ivice dobiju laganu boju.
Za ovaj odnos namirnica testo se razvlači i seče u približno 30 komada. Slični oblici treba da budu zajedno na istom plehu, jer veoma šiljat mali keks i širok okrugao komad ne završavaju pečenje u istom trenutku. Dve ture peku se po 9 minuta na 180 °C, uz kratko vraćanje temperature rerne pre druge ture.
Medenjaci mogu da se pripreme u dve etape. Testo može da odstoji preko noći u frižideru, ali ga pre razvlačenja treba omekšati samo toliko da ne puca pod oklagijom. Potpuno ohlađene kekse čuvajte zatvorene na hladnom mestu do 4 dana; u veoma toploj ili vlažnoj kuhinji pogodnije je držanje u frižideru, pa ih kratko temperirati pre jela.