Londoneri sa džemom od kajsije i orasima u snegu od belanaca
Londoneri pripadaju grupi starinskih slojevitih kolača u kojima se tekstura gradi jasnim kontrastom. Donja kora treba da bude prhka i kratka, srednji sloj džema tanak i izraženo voćan, a vrh od belanaca i oraha potpuno pečen, suv na površini i još uvek nežan ispod nje. Naziv kolača nije dokaz da je nastao u Londonu; u domaćoj upotrebi važnije je prepoznatljivo slaganje kore, džema i orahastog sloja.
Prhka kora traži kratko mešanje. Hladan puter se prvo utrljava u brašno, prašak za pecivo i so, pa se tek zatim dodaju šećer, žumanca i limunova korica. Kada se testo jednom poveže, dalje mešenje samo razvija gluten i čini kolač tvrđim. Odmaranje u frižideru vraća čvrstinu puteru i omogućava da se testo razvuče ravnomerno do uglova pleha dimenzija 22 × 37 cm.
Prvo pečenje služi da podloga izgubi sirov izgled i dobije dovoljnu čvrstinu za džem i sneg. Na 175 °C kora ne treba da potamni; dovoljno je da površina postane suva, a spoljašnja ivica tek počne da dobija bledo zlatnu boju. Pošto sledi još 25 minuta u rerni, previše zapečena podloga bi na kraju bila suva i lomljiva.
Džem od kajsije daje kiselost koja se dobro suprotstavlja puteru i orasima. Sneg od 4 belanca treba umutiti do jasnog vrha, a 150 g šećera dodavati postepeno da masa postane sjajna pre nego što se umeša 150 g mlevenih oraha. Preko džema se taj sloj razmazuje ravnomerno, pa se posipa sa 60 g krupnije seckanih oraha. Drugo pečenje na 150 °C treba da osuši i učvrsti vrh bez prejakog tamnjenja.
Hlađenje nije samo pitanje serviranja. Dok su džem i orahasti sneg topli, slojevi se pomeraju i nož ih lako povlači jedan preko drugog. Tek kada se kolač potpuno ohladi, džem prestane da curi na preseku, a vrh se dovoljno stegne da se mogu iseći 24 uredne štanglice. Džem od šljiva može zameniti kajsiju u istoj količini; ukus će biti tamniji i manje sveže kiseo, ali će slojevita struktura ostati funkcionalna.