Krompir pire sa toplim mlekom i puterom
Krompir pire je jedan od onih priloga kod kojih kratka lista sastojaka pojačava svaku grešku u teksturi. Ovoj varijanti su dovoljni brašnast krompir, puter, mleko i so. Nema pavlake, sira ni dodatnih mešavina začina. Cilj je gladak pire koji ostaje mekan i vazdušast, a ne lepljiv i rastegljiv.
Brašnast krompir se seče na približno jednake komade kako bi centar svih komada omekšao u sličnom vremenu. Posle kuvanja mora temeljno da se ocedi. Još važnije, vraća se u toplu šerpu na slaboj vatri puna 2 minuta. To kratko prosušivanje uklanja površinsku vodu koja bi kasnije razvodnila ukus i otežala kontrolu količine mleka.
Kada krompir postane mat i na dnu više nema vidljive vode, gnječi se dok je još vruć. Puter ulazi pre većeg dela mleka, a mleko se dodaje toplo i postepeno. Hladno mleko bi naglo spustilo temperaturu mase i produžilo mešanje. Upravo dugo i agresivno mešanje oslobađa previše skroba i vodi ka lepljivoj teksturi.
Presa ili obična gnječilica daju znatno bolju kontrolu od blendera velike brzine. Rad treba zaustaviti čim nestanu suve grudvice i mleko se ravnomerno rasporedi. Dobar pire sa kašike pada mekano i drži nisku kupolu, ali se ne rasteže u elastične niti.
Ostatke treba brzo rashladiti i staviti u frižider u roku od 2 sata na 4 °C ili niže. Pri podgrevanju bezbednosni cilj je 73,9 °C kroz celu porciju. Malo mleka može da popravi teksturu, ali tek kada se jasno razume da kremast izgled nije dokaz temperature.